Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, pobjedom protiv Slovačke sa 26:24, kolo prije kraja kvalifikacija izborila je plasman u baraž za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj naredne godine. Doduše, bilo bi iznenađenje da u grupi sa Slovačkom, Litvanijom i Kosovom naš sastav, čiji igrači igraju važne uloge u nekim od najjačih klubova Evrope, nije izborio ovaj rezultat. No, kada se priča o rukometnoj reprezentaciji i Rukometnom savezu BiH, onda morate govoriti sa poštovanjem.
Banalan primjer je posljednje okupljanje reprezentacije, koja se uoči puta na Kosovo pripremala samo jedan dan. A da stvar bude još gora, naši reprezentativci su na prijateljski meč sa Crnom Gorom i kvalifikacioni sa Kosovom krenuli autobusom. Da, državna reprezentacija putuje autobusom. Našim igračima trebalo je pet sati od Mostara do Bara, a onda šest sati od Bara do Đakovice i sve to u dva dana. No, ni to nije bilo dovoljno, nego su odmah nakon utakmice sa Kosovom iz Đakovice krenuli za Tuzlu i putovali još osam sati.
I onda šlag na tortu. Rukometni zmajevi na meč odluke sa Slovačkom u Hlohovec također kreću autobusom, a ovaj put trajao je cijelih deset sati. No, Prci i društvu ni to nije bio problem. Otišli su u Hlohovec i ohladili nabrijane Slovake, te im pokazali, žargonski rečeno, ko je gazda. Igra na terenu izabranika selektora Dragana Markovića bila je sasvim dovoljna da se ostvari pobjeda. Bilo je oscilacija i nismo uspjeli riješiti meč ranije, ali na kraju se pobjedi ne gleda u zube. Ništa našim rukometašima nije smetalo da ostvare odličan rezultat, samo ostaje pitanje gdje je tu država koju predstavljaju? Ili čija je briga državni tim?
Kako kaže direktor reprezentacije Mirza Muzurović, nakon utakmice bilo je mnogo prozivke na račun ljudi koji rade u Savezu, ali se ne osjećaju prozvanim, jer časno rade svoj posao. Koliko su njihove mogućnosti da urade, toliko i obezbijede reprezentaciji. Činjenica je da ovaj savez i ova reprezentacija jedva preživljavaju, jer za njih niko ne mari. Od federalnog Ministarstva kulture i sporta su za 2015. godinu dobili 20 hiljada KM, a sada je već 2016. i igraju kvalifikacije za SP 2017, tako da nije jasno kada će te pare uopšte dobiti. Dobavljači traže novac unaprijed, a u Savezu ne znaju kako da ga nabave. Jedina institucija koja konstantno pomaže je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, skromno, ali konstantno. Treba znati da državni tim živi od marketinga i od prodaje karate, ali da je to sve premalo da bi se normalno funkcionisalo.
U BiH nema dvorane koja prima sedam ili deset hiljada ljudi, a karte nisu skuplje od deset KM, tako da se sve to odražava na finansijsku situaciju. Očigledno od karata se ne može živjeti. Oni koji misle da se Savez kupa u milionima, kako konstatuje direktor Muzurović, neka dođu u prostorije i neka traže finansijske izvještaje. Sve se radi transparentno i u okviru mogućnosti, ali to očito neki ne žele da shvate. Takođe, treba znati da su okupljanje i ove pripreme pred Slovačku organizovani zahvaljujući angažovanju Sportskog saveza grada Mostara, sa Hasanom Šišićem na čelu.
Kako smo u nekoliko navrata pisali, BHT1 nije bio u mogućnosti da prenosi utakmicu naše reprezentacije iz Slovačke. Ne radi se o tome da državna televizija nije imala želju ili da nije bilo novca da se otkupe prava, već je Rukometni savez Slovačke na početku kvalifikacija poslao obavijest da nijedna tamošnja TV stanica neće raditi prenos utakmice, pa je bilo nemoguće preuzeti signal. Kako je naglasila urednica sportskog programa BHT1 Medina Šehić, žao joj je što su ljudi neupućeni. BHT1 kao državna televizija uvijek želi da prenosi mečeve svih državnih selekcija. To što se pojavio neki snimak internet-televizije, ne znači da su oni kao Javni servis mogli otkupiti taj prenos. Činjenica je da je BHRT u lošoj finansijskoj situaciji, ali nekima je izgleda najlakše uputiti kritiku i ne potrudivši se da saznaju pravu informaciju. Iako je Slovačka bila već učesnik svjetskog prvenstva, očigledno je da za ovaj sport nema dovoljno interesa, ali to nikako ne opravdava naše vlasti koje uprkos interesu bosanskohercegovačkih navijača, ne daju pare reprezentaciji ni za putovanja.
(Jasmin Tajić)