Svečano proglašenje ˝Najuspješnijih sportista i sportskih radnika općine Visoko za 2018. godinu˝

Tradicionalna manifestacija Izbor najuspješnijih sportista i sportskih radnika općine Visoko za 2018. godinu, a u skladu sa Statutom Sportskog Saveza općine Visoko i Pravilnika o nagradama i priznanjima, održat će se u utorak, 26. februara 2019. godine, u Kulturnom centru Altindağ-Visoko sa početkom u 18 sati.

Press Općine Visoko 

Priča o Šjoru

PRIČA O ŠJORU (autor: Ahmed Burić)

Za nekoliko dana, 19. februara rukomet u Visokom obilježava 65. godina od svog rađanja. 
Srđan Praljak Šjor utkao je jednu deceniju u ovaj klub, a u Visokom je živio mnogo duže,od 1964-1992. i tu formirao obitelj sa suprugom i troje djece.


Sada živi u Rijeci.


Na proslavu rukometa u Visokom stiže iz Rijeke i boravit će od 18-24. februara 2019. U tom periodu posjetit će i prijatelje u Sarajevu…
O Šjoru, danas 83-godišnjaku, napisane su mnoge priče. 
Meni su najbolje dvije, jedna od njegovog prijatelja Pege i ova druga, koju danas objavljujem, sa povodom; ”Priču o Šjoru” iz ubjedljivog i uzbudljivog pera sarajevskog pjesnika, publiciste i novinara Ahmeda Burića.. 

UŽIVAJTE….

Zdenko Antovic

Sjedim u desetom redu novinarskih mjesta u Dohi, u luksuznoj stolici, upravo sam odgledao utakmicu Danska – Rusija, i čekam da na binu izađe Pharell Williams. On je, kažu, velika svjetska zvijezda a organizator ovog Svjetskog rukometnog prvenstva ga je nafatao da malo zabavi raju, u manje-više praznim dvoranama. I pogodio je: Svjetsko prvenstvo, valjda, neograničenog budžeta prvi put je napunilo dvoranu, i to koncertom. Kad ne ide posao (a rukomet ovdje malo ko prati) ide zabava. I to sv(j)etska.

U rukometu nikada nije bilo (velikih) para, taj je sport uvijek kuburio s rentabilnošću i profitabilnošću i kaskao za fudbalom i košarkom. U vrijeme kad sam se ja zapetljao u njega – a nije bilo druge, jer i rahmetli otac ga je igrao i kući spominjao, a FIS je bio tako prokleto blizu – nas, tadašnje juniore Bosne trenirao je Šjor. Po dalmatinski to znači gospodin, porijeklo je dakako, italijansko, a u njegovu je slučaju apsolutno ispunjavalo značenje.

Ne znam koliko je danas onih koji ga pamte, ali ko je imao sreće da mu on uđe u život, pamtiće ga do kraja života. Srđan Praljak, tako se, naime zvao, u Bosnu je došao iz Kaštela kod Splita, odakle mu je bila mati. Oca je izgubio, nikada se nije vratio iz partizana, a ta djeca su u onom sistemu mogla biti privilegirana. On nije, izabrao je svoj put, i za rukometom svojom jedinom ljubavlju došao u Sarajevo. Tada se u Sarajevo dolazilo sa svih strana, i tad je, barem s ove vremenske distance, taj grad bio činjenica vrijedna provođenja cijeloga života u njemu.

Danas je Sarajevo nešto drugo, oni koji ga pamte iz toga doba rekli bi – nešto tuđe i nešto veliko – a tu širinu i blagost koju je grad imao davali su ljudi poput njega, Šjora. Ljudi velikog znanja, širine i neke unutarnje dobrote, koja je sijala iz onih njegovih plavih očiju. Izgledao je star, mnogo stariji nego što je zapravo bio, sjedokos i izboran, u onoj bordo trenerci sa bijelim natpisom “Bosna” na leđima. To je jedna od najvažnijih slika moje tinejdžerske dobi. Rukomet je tada u Jugoslaviji bio popularan skoro kao i košarka, bili smo svjetski prvaci i olimpijski pobjednici, i takmičiti se u tom sportu je, jednostavno, značilo – ma, da se ne lažemo, biti frajer u svijetu u kojem si (od)rastao.


Komuna, Bukowski i Smoje

Šjor je živio u Visokom. Iz sarajevske Mlade Bosne (kasnije Željezničara) postavili su ga da vodi klub koji je finansirala komuna. Tako se tada govorilo, a fabrike kože i tekstila, kasnije i prehrabene industrije, su finansirale klub. Rukomet je uvijek bio sport “manjih” sredina – centri u BiH bili su u Doboju, Zavidovićima, Goraždu, naravno Banjoj Luci, u Jugoslaviji su po tome bili poznati Bjelovar, Celje ili Šabac. U glavnim gradovima republika su, istina, postojali klubovi, koji bi tu i tamo napravili rezultat, ali većina njihovih igrača dolazila je iz juniorskog pogona koji je na republičkom, i kasnije na saveznom nivou vodio Šjor.

Ideologija zdravog života, tako precijenjena u današnjem vremenu, za njega kao da nije važila. Sa skoro pedeset ljeta je mogao deset puta zaredom pogoditi loptom u isto mjesto, i prosto je bila nevjerovatna transformacija tog suhog, naizgled oronulog čovjeka u atletu animalnih pokreta i instinkta.

U današnje vrijeme trener ne bi mogao tako izgledati: sijed, izboranog lica, izraza koji bi najtačnije bilo opisati kao Nešto (Netko?) između Miljenka Smoje i Charlesa Bukowskog, sijedog, dragog “fakina” koji je prošao sve. Imao je “porok”, i u njemu, kao i u poslu bio strastven. Pušio je oko dvije kutije uglavnom niške “Drine” bez filtera, uvijek, čak i dok bi stajao na treningu pokraj aut linije, i govorio savjete igračima ili ih kudio. Nas, svoje igrače nikada nije hvalio, ali bismo u odsustvu, ili puno kasnije čuli da je govorio najbolje o nama: i tu je bio pravi Bosanac, i uzeo adete da čovjeku i djetetu ne govoriš dobro, i ne hvališ ga, da se ne “uzdigne”. Jer, u Bosni, svi, naizgled, moramo biti “isti”, a individualnost se plaća najskupljom cijenom – samoćom. I prešućivanjem.

Danas su rukometni treneri, uglavnom , poznati svijetu, što bi se reklo, javnost ih prepoznaje. Nekad nije bilo tako, jer se teško dolazilo do vrhunskih dvorana i punog gledališta. Iz današnje perspektive je nezamislivo da je utakmice u Šapcu, Bitoli, Bjelovaru ili Nišu gledalo od tri do pet hiljada ljudi, a da ih je još toliko znalo ostati pred dvoranom. U zemlji olimpijskog pobjednika i svjetskog prvaka.

Nama, koji nismo bili vrhunski, nego prosječni, ostajale su “male” lige: utakmice u često praznim i hladnim dvoranama, putovanje autobusima, mali broj gledalaca. No, bili smo sretni: igrajući na otvorenom, nekad po kiši, bez ikakve nadoknade, onako, iz čiste ljubavi prema igri od koje bi se često kući vraćali modri, prebijeni, učili smo nešto o etici, u kojoj tačno znaš kad si izgubio zato što si kriv, a kad te je neko pokrao, šta je fer a šta nije, i ko je prava vrijednost, a ko lažna veličina. Svemu tome učio nas je Šjor, s onom vječnom cigarom, pljuckajući male ostatke duhane, stalno bi, kao mantru ponavljao dvije riječi – “jebi ga.” Nije vozio automobil, svaki dan bi iz Visokog putovao autobusom i dolazio na treninge, vodio je i juniorsku i seniorsku ekipu, u situaciji koja nikako nije bila sjajna.


Ne ljuti velikog brata

Naime, rukometni klub “Bosna” je imao nesreću u sreći da je njegov košarkaški “brat” bio prvak Jugoslavije i Evrope, i da je samim većina sredstava, pažnje i slave odlazila u košarkašku dvoranu. Za rukomet je ostajala samo ljubav.

Negdje “na višem nivou” odlučeno je da je glavnom gradu dovoljan jedan rukometni prvoligaš, Željezničar. Šjor, koji po sebi nije bio pretjerano ambiciozan, stvarao je igrače, i vodio Bosnu koja, nominalno, jeste igrala treću ligu ali je znala imati zaista sjajne igrače. Svake dvije ili tri godine, Šjor bi “izbacio” juniorsku reprezentaciju BiH od koje bi nekoliko igrača postalo jugo-reprezentativci. Taj red imena zaista je bio beskrajan: od Zdene Antovića, preko Rusmira Delahmetovića, Brace Glasovića Nenada Maksimovića, Ranka Božinovića, Željka Antovića, Mirka Bašića, Jasmina Mrkonje, Senjanina Maglajlije, Bilala Šumana, i desetina imena koja (rukometni) svijet pamti, prošli su kroz njegove ruke. I još mnogo onih koji nisu bili vrhunski, i čija vam imena neće mnogo značiti, ali im je životnu filozofiju, i nešto kruha u ruke usadio upravo Šjor. Nikad nije govorio puno, i sada znam zašto: dosta vremena je provodio sam, u putovanju i čekanju, razmišljajući kako da navede igrače da sami shvate kako trebaju igrati, jer je sportski dar, zapravo pitanje što bržeg usvajanja i ponavljanja onoga što vidiš ili ti neko pokaže.

Ce quell sela signifie “yebi ga”?

Imao je poštapalicu “jebi ga”, koju je svako malo ponavljao, i njegove bi rečenice najčešće izgledale ovako:

– Nemoj, pu pu pu, jebi ga, ići u desnu stranu vidiš da je čovjek tu jači, nego pu pu, jebi ga, zabodi brzo lijevo i daj desno. Jel’ to, pu pu pu, jebi ga, tako teško!?

Ako biste znali razumjeti šta vam hoće reći, situacije su se same otvarale: imao je neku mogućnost čitanja igre i vidio je više od svih ostalih.

Takve u drugim segmentima ljudskog života, važnijim od rukometa zovu – vizionarima. On je živio svoj mudrački život na terenu FIS-a, u Skenderiji u Visokom, Zavidovićima, Maglaju, Doboju okupljao djecu i od njih pravio ljude, dobre ili loše, zavisno od toga kakav je bio materijal.

Šjoru se malo pred početak rata, u 55. godini života, naivnom kao i svi mi ostali koji smo se od straha nadali da rata neće biti – desilo da ponovo preuzme visočku Bosnu. S druge strane, mudrac kakav je on znao je da ukoliko bude rata, najbolje biti kući. Kad se zakuhalo, i kad više nije bilo natrag, sjetio ga se neko od njegovih igrača, i preporučio da vodi drugoligašku ekipu u Sloveniji, u Škofjoj Loki. Neko je od raje doturio da je Šjor u “Šeširu” u Škofjoj Loki, i da ima između 800 i 1000 gledalaca, a da tamo imaju košarku u prvoj ligi i 300 gledalaca.

Nasmijao sam se: ista sudbina. Opet košarka preča. Otišao sam ga vidjeti, tamo me je dočekao stari fakin, izgrlili smo se i izljubili, i ponovo otišli svako na svoju stranu.

Na konferenciji za štampu tuniske reprezentacije selektor Sead Hasanefendić je izazivao salve smijeha novinara jer je u “pola” svake druge rečenice na francuskom govorio – “jebi ga.” Mi smo padali od smijeha, a francuskim i tuniškim novinarima je opadala kosa, dok bi dešifrirali rečenice. U jednom trenutku jedan je iznervirano rekao:

– Nous ne savon pas ce que veut dire “jebi ga”. Pouve vous nous le traduire? (Mi ne znamo šta znači “jebi ga”, možete li nam prevesti zašto to stalno govorite?)

Sejo je u odgovor opet krenuo sa “jebi ga”, i nastavio objašnjavati na francuskom. Nama je samo namignuo složio onu grimasu – “ oni, to ionako, ne bi razumjeli.”

Naši životi, kusur bogatih

Pod stare dane, prije desetak godina, bio je i ovdje u Qataru. Često sa desetog sprata gledam u pustinju, I razmišljam o tome kako su organizatori ovdje uspjeli napraviti organizacijski skoro savršeno prvenstvo, ali bez publike, i bez one groznice koja prati svako veliko takmičenje. Jer, zemlji sa najvećim rastom GDP-a na svijetu je jedno svjetsko prvenstvo u rukometu više ili manje – praktično, sitniš. A nekome, poput Šjora, rukomet je, praktično, bio i ostao čitav život.

Ovdje, u zemlji skoro apsolutnog bogatstva često se sjetim priče koju mi je ispričao Šjor. U počecima napada na Sarajevo, dogodilo se da dvojica njegovih igrača budu na suprotnim stranama. Prvi, golman A. kojeg često srećem i vrlo mi je drag, ostao je u gradu, dok se drugi S., srednji vanjski, priključio Vojsci Republike Srpske i otišao bombardirati grad. U jednom trenutku A. je na liniji kroz optički nišan ugledao S.-a, držao ga neko vrijeme na onom križići kojeg znamo iz filmova. Ko zna šta je sve prolazilo kroz glavu A.-u dok je gledao svog suigrača preko nišana? Koji sve momenti s treninga i utakmica, koja sve paramparčad kristalne kugle krhkog prijateljstva koja se razbila zbog budalaštine kakva je zakašnjelo “nacionalno oslobođenje”. Bilo kako bilo, A. nije povukao oroz, spustio je pušku, i vratio se nazad u prostoriju s koje se išlo na položaje. Njegovi suborci su kasnije svjedočili da je udarao i sebe i sve unaokolo, sam u sobi i ponavljao:

– Idiote, kretenu, maloumniče, on da je tebe imao na nišanu, ubio bi te! Sad bi travu odozdo gled’o.

Slušao sam otvorenih usta šta govori Šjor, i mislio o tome kako A. nije povukao oroz zato što je to da se i u velikom zlu može biti dobar, veći od života, naučio upravo on – Šjor. Doduše, ne bi to moglo tako da A. to nije imao u sebi, ali možete mi vjerovati.

Gledao sam Šjora na odlasku, a on se smijao onim svojim plavim očima, i smješkao se kroz dim cigarete:

– Jedva čekam da sve prođe, da sretnem A., da mu kažem kako sam čuo priču da ga je S. imao na nišanu, ali da nije povukao obarač.

Gorko smo se nasmijali, obojica, a on se uozbiljio:

– U ovakvim vremenima se treba čuvati: jedina granica koja postoji je ona između dobra i zla. Jer, moral je promjenljiva kategorija, danas je nešto moralno u nekom društvu, a sutra nije. A etika je nepromjenljiva: dobro je dobro, a zlo je zlo. Uvijek.

Ako tamo negdje iza sedam mora odavde, u Rijeci, sretnete osamdesetogodošnjeg penzionera čija blago povijena figura njegovim susjedima i slučajnim prolaznicima ne odaje da je nekada bio veliki sportista i trener, a zovu ga Šjor – pozdravite ga. I znajte da je malo ljudi na svijetu čiji je nadimak tako tačno i potpuno ispunjen sadržajem.

Gospodin, i učitelj života.

Kojeg u pričama na Svjetskom prvenstvu spominjemo svakog dana. Živ i zdrav da si, stari pokvarenjače, svi mi kojima si prošao kroz život, još te uvijek, jebi ga, volimo.

Piše: Ahmed Burić 
Doha, 28.1.2015.

Foto: Zdenko Antović (prije desetak godina)….

NK Travnik bolji od NK Bosna Visoko



Prijateljski duel

Nakon pobjede nad NK Vitez, fudbaleri Travnika su danas u novom prijateljskom meču upisali novu pobjedu.

Veziri su ovaj put savladali federalnog prvoligaša NK Bosna Visoko, rezultatom 2:1.

Strijelci za Travnik su bili Goloman i, posljednje zimsko pojačanje, Enes Palalić.

Travnik je ovom pobjedom potvrdio dobru formu što svakako može radovati stručni štab.

Inače. za Travnik su u prvom dijelu nastupili: Omerbegović, Dautović, Brljak, Tabaković, Skopljak, Čakić, Čurić, Baltić E., Kršić, Šero i Čatić, dok su u drugom poluvremenu igrali: Muratspahić, Čurić A., Pranjga, Baltić M., Baltić Š., Vrbac, Lovrinović, Goloman, Palalić, Biković i Torlak.

sportsport



14. kola PL BiH: RK Maglaj – RK Bosna Visoko 16. februara

Najava utakmice 14. kola PL BiH: RK Maglaj – RK Bosna Visoko

Premijer liga nastavlja se u subotu utakmicama 14. kola kada naši rukometaši na megdan idu ekipi RK Maglaj, koja je prvi dio sezone završila na 10. mjestu sa 17 bodova.

RK Maglaj u 13 odigranih utakmica Premijer lige ove sezone zabilježio je 5 pobjeda, 6 poraza i 2 neriješena rezultata, dok su u Kupu Bosne i Hercegovine u osmini finala u dvije utakmice eliminirani od RK Zrinjski. Za razliku od prošle sezone, kada su romantičari iz Maglaja postizali nešto bolje rezultate i sezonu okončali na 5. mjestu Premijer lige, ove sezone klub igra u promjenljivoj formi. Ipak, treba naglasiti da je RK Maglaj u prvom dijelu sezone imao i poprilično težak raspored, pa je tako ova ekipa gostovala ekipama koje su na kraju zauzele prvih mjesta na tabeli, dok su na domaćem terenu neporaženi, a samo je Konjuh iz Živinica uspio da iz Maglaja odnese jedan bod.

Tokom zimske pauze, RK Maglaj je organizirao turnir u kojem su na kraju slavili zahvaljujući pobjedama nad RK Sloga Gornji Vakuf-Uskoplje i RK Konjuh Živinice u finalu, a klub je odigrao i dvije prijateljske utakmice sa RK Krivaja iz Zavidovića, uz pobjedu kod kuće i poraz na strani. U RK Maglaj se iz RK Vogošća vratio Selvedin Omahić, koji inače igra na poziciji lijevog beka, dok je za novog trenera postavljen Zdravko Stevanović, koji je u klub došao nakon odlaska Ermina Bajrića. Iz kluba kao tri najveća prioriteta do kraja sezone navode afirmaciju mladih igrača i opstanak u Premijer ligi, odnosno pokušaj ulaska u play-off, dok će glavna uzdanica kluba sigurno i dalje biti Goran Šarenac.

Sa druge strane, naša ekipa je na najbolji način iskoristila dobar raspored te u 13 utakmica Premijer lige zabilježila 10 pobjeda, što je u ovom trenutku dovoljno za dijeljenje prvog mjesta sa RK Gračanica, uz plasman u polufinale Kupa Bosne i Hercegovine, nakon dvije utakmice sa RK Zrinjski iz Mostara, gdje smo praktično vidjeli dva potpuno različita lica našeg tima. Tokom pauze klub je napustio Mirza Mimić, dok je naše redove pojačao reprezentativac Muhamed Toromanović.

Početkom drugog dijela sezone kreće i rasplet te borba za što bolji plasman na tabeli Premijer lige, pred play-off završnicu u kojoj će ove godine učestvovati 7 najbolje plasiranih kluba i Izviđač, kao aktuelni šampion i predstavnik Bosne i Hercegovine u SEHA ligi. Naša ekipa je i dalje lišena usluga desnog krila Mirze Kapića, koji se oporavlja od teške povrede, a trenutno je na poštedi i golman Mirnes Grčo.

U ovoj sezoni, Bosna i Maglaj su se sastali u prvom kolu u Visokom, kada je naša ekipa slavila rezultatom 36:21, pa će Maglajlije sigurno dati sve od sebe kako bi se revanširali za ovaj poraz na domaćem terenu. Ipak, za ostvarivanje plasmana kojem težimo, jasno je da će biti potrebno uložiti dodatne napore kako bi se donijeli bodovi i sa gostovanja kod ekipa koje u ovoj sezoni još nisu poražene na domaćem terenu.

Sezona je duga, te će uz play-off trajati vjerovatno do polovine juna, a našim igračima i klubu je potrebna podrška navijača i sponzora do samog kraja, kako bi RK Bosna Visoko na kraju sezone ostvario rezultat koji omogućava nastup u evropskim takmičenjima.

Utakmica se igra u subotu, 16.2.2019. godine u sportskoj dvorani u Maglaju od 19 sati. Sudijski par je Mešić-Šatordžija, a delegat Turudić.

Edin Tahmaz novo pojačanje NK Bosna Visoko




Bosna je u svoje redove dovela novo pojačanje za koje se nada da bi im moglo pojačati u borbi koju će voditi da ostanu u ligi. 

Žele ostati u ligi

NK Bosna Visoko nakon prvog dijela sezone nalazi se na 15. mjestu na tabeli sa samo devet osvojenih bodova.

Ekipa koja je posljednjih nekoliko godina bila u samom vrhu u Prvoj ligi FBiH, u drugoj polusezoni će voditi grčevitu borbu za opstanak.

Bosna je u svoje redove dovela novo pojačanje za koje se nada da bi im moglo pojačati u borbi koju će voditi da ostanu u ligi.

Novo pojačanje Bosne je Edin Tahmaz, koji igra na poziciji veznog igrača, a u redove Bosne dolazi iz njemačkog SSV Hagen, koji nastupa u šestom rangu tamošnjeg takmičenja.

Tahmaz je nogometnu karijeru krenuo u Bosni, a prošao je omladinske kategorije Olimpica.

sportsport.ba



RK Bosna zasluženo u polufinalu Kupa

I pored teškog poraza u Mostaru, RK Bosna zasluženo u polufinalu Kupa

Rukometaši Zrinjskog iz Mostara revanširali su se za poraz koji su pretrpjeli u Visokom te na svom terenu ubjedljivo savladali naše rukometaše rezultatom 31:22 (poluvrijeme 16:13).

U revanš utakmici četvrtfinala Kupa Bosne i Hercegovine, naši rukometaši pretrpjeli su najteži poraz u ovoj sezoni, gdje su rukometaši Zrinjskog “lovili nemoguće”, odnosno zaostatak od 13 golova iz prve utakmice, no na kraju se završilo sa 9 golova u korist Zrinjskog, odnosno 31:22.

Ispostavilo se da je rezultat iz prve utakmice utjecao na naše igrače koji evidentno ovoj utakmici nisu pristupili na način kako su to činili do sada u ovoj sezoni, te se pogotovo tokom drugog poluvremena stekao utisak da se samo čekao kraj utakmice te igralo dovoljno toliko da se utakmica privede kraju. U našem timu najefikasniji je bio Toromanović sa 6, Međić je postigao 5, a Burić i Čabaravdić po 4 gola, dok je Zrinjski predvodio Grgić sa 8 golova.

Bez obzira na lošu predstavu u ovoj utakmici, naši rukometaši su izborili polufinale Kupa Bosne i Hercegovine, gdje im se priključio i RK Vogošća, a tek naknadno će biti poznato ko će biti preostala 2 učesnika, odnosno pobjednici parova Sloga Doboj – Borac i Sloga Gornji Vakuf-Uskoplje – Izviđač.

Našim rukometašima i stručnom štabu čestitamo na ostvarenom uspjehu te se nadamo da će ova utakmica biti iskorištena kao dobro iskustvo i svojevrsna pouka pred nastavak Premijer lige narednog vikenda i gostovanje u Maglaju te da će se šira lokalna zajednica uključiti u rad kluba kako bi na kraju sezone ostvarili rezultate kojima težimo.

HMRK Zrinjski Mostar – RK Bosna Visoko 31:22 (poluvrijeme 16:13). Dvorana: Bijeli brijeg, Mostar. Sudije: Božić / Slipac. Delegat: Alpeza. Isključenja: Zrinjski 6 min., Bosna 2 min. Sedmerci: Borac 3(3), Bosna 1(1).

HMRK Zrinjski Mostar: Džidić, Doko (2), Perić (1), Bošković (4), Čule, Mandarić (5), Šaravanja (2), Kozina, Primorac, Vučina, Ivanović (2), Babić (3), Marić (2), Kožulj (1), Grgić (8), Džeba (1).
Trener: Zdravko Medić.

RK Bosna Visoko: Sirčo, Čabaravdić A., Čabaravdić K. (4), Burić (4), Harmandić (1), Balta, Keso, Omanović, Selimović, Divković, Toromanović (6), Međić (5), Imamagić (2), Sirčo H., Babić.
Trener: Edhem Sirčo.

FK Sloboda – NK Bosna 4:1



Prijateljska utakmica u Međugorju

U sklopu priprema za proljetni dio sezone Sloboda je danas odigrala novi kontrolni meč, ovoga puta protiv Bosne iz Visokog koju je na kraju savladala s uvjerljivih 4:1.

Tuzlaci su se poigrali s federalnim prvoligašem, tokom cijele utakmice su bili puno bolji suparnik, a pitanje pobjednika praktički je bilo riješeno već u prvom poluvremenu, koje je Sloboda okončala s prednošću od tri gola razlike.

Do vodstva Sloboda je stigla već nakon tri minute igre. Nakon što je golman Bosne odbranio pokušaj Ćivića, na odbijenu loptu je natrčao Livančić i poslao je u praznu mrežu za 1:0, da bi samo četiri minute kasnije Tuzlaci udvostručili prednost. Livančić je ubacio, a u šesnaestercu Bosne se najbolje snašao Zukić, koji je bio pomalo zaboravljen od protivničke odbrane i nije mu bilo teško da pogodi mrežu.

Sloboda je i u nastavku utakmice bila puno bolja, dominirala je terenom, ali i nastavila trpati mrežu nedoraslog protivnika. U 24. minuti bilo je već 3:0, a u ulozi strijelca se našao Pršeš koji je iskoristio lošu reakciju odbrane Bosne i pogodio sa 10-ak metara za sigurno vodstvo na poluvremenu.

Šef struke Zlatan Nalić u drugom dijelu je šansu pružio i ostalim igračima. Prijetila je Sloboda preko Musića i Vidovića te Barabana međutim unatoč inicijativi na kraju je Bosna bila ta koja je prva došla do gola. Lošu saradnju golmana i jednog od stopera Slobode iskoristio Ljubačkić i smanjio na 3:1, ali do kraja je ipak Sloboda stigla do još jednog gola. U samom finišu Alispahić je proigrao Musića, koji je potom uposlio Vidovića za konačnih 4:1. 

Narednu provjeru Sloboda, podsjetimo, ima 12. februara kada će rival biti Olimpik koji se također priprema u Hercegovini.

Prijateljska utakmica:

FK Sloboda – NK Bosna 4:1

FK Sloboda: Muminović, Beganović, Salihović, Adžem, Ivetić, Ćivić, Hadžanović, Smajić, Pršeš, Livančić, Zukić.

NK Bosna Visoko: Abadžija, Čiva, Alić, Tahmaz, Bešić, Čibra, Demirović, Pandžić, Čomaga, Šehić, Mašić.

sportsport.ba



NK Bosna Visoko pojačao stručni štab



Džafić novi trener golmana

Uz dovođenje nogometaša za proljetni dio sezone, čelnici Bosne iz Visokog ojačali su i stručni štab.

Stručni štab ovog federalnog prvoligaša u narednom periodu će biti jači za Mirsada Džafića, koji će, kako je saopšteno iz kluba, trenirati golmane u seniorskoj ekipi i povremeno u mlađim selekcijama u omladinskom pogonu.

Džafić je u Visokom dobro poznato ime, ozbirom da je svojevremeno dugo godina nosio kapitensku traku Bosne i svojevrstan je simbol ovog kluba.

“Mirsad Džafić posjeduje UEFA B licencu i uspješno se školuje na programu za A licencu. Sretno Mirsade”, poručili su iz Bosne.

Prvi dio sezone Bosna je, podsjetimo, okončala na pretposljednjem mjestu sa tek devet osvojenih bodova.

Sportsport



Visočka skijašica Elvedina Muzaferija zbog povrede primorana ranije završiti Svjetsko prvenstvo

Najbolja bosanskohercegovačka skijašica, Visočanka Elvedina Muzaferija jučer je objavila kako je, nažalost, zbog povrede bila primorana završiti svoj nastup na Svjetskom skijaškom prvenstvu već nakon dva dana.

Kako smo uspjeli saznati riječ je o, na svu sreću, lakšoj povredi, ali ipak ona je primorala našu Elvedinu da završi nastup na Svjetskom prvenstvu. Zbog cijele novonastale situacije upitan j ei njen nastup na juniorskom Svjetskom prvenstvu, koje slijedi odmah nakon ovog seniorskog.

Ipak, Elvedina optimistično gleda na cijelu situaciju te je iz Švedske, putem svog zvaničnog facebook profila, poslala ohrabrujuće poruke.

“Nisam ovako zamisljala završetak Svjetskog prvenstva. Došlo je do male frakture tibia-a ali punu informaciju ću imati nakon dolaska u Sarajevo. Nadam se da ću se uspjeti vratiti na start prije završetka sezone”, napisala je Muzaferija

visoko.co.ba