Devetnaesti februar 1954. smatra se danom osnivanja Rukometnog kluba ”Bosna” Visoko.

Klub je je potekao iz rukometne sekcije visočke Gimnazije i pod imenom njenog sportskog društva ”Mladost” takmičio se od osnivanja ,1954. godine do 15. marta 1960., kada preuzima ime ”Bosna”.

Od 11. maja 1970. do 3. jula 1991. klub je nosio ime ”Vitex” Visoko, a od tada, ponovo RK ‘’Bosna’’.

Obilježavanje 60. godišnjice kluba, prirodno, prepustili smo aktuelnom Upravnom odboru RK „Bosna“ Visoko koji će, nadamo se, u proslavi i obilježavanju imati obzira prema svim generacijama koje su stvarale i razvijale naš klub.

Smatramo da ovaj značajan datum, 19. februar, mora proći svečano, te ćemo iskoristiti dijelove iz knjige „Kroz lupu – muški rukomet u Visokom”, autora Zdenka Antovića i prisjetiti se februarskih dana visočkog rukometa prije 60 godina.

Lijepa misao jednog Visočanina iz predgovora ove knjige potvrđuje potrebu sjećanja na ove događaje:

”Mi sebi ne možemo dopustiti čin zaborava onih koji su svoje djelo ostvarivali u borbi za ljudskiji i ljepši život čovjekov”. Božidar Stanišić

”…Kolijevka rukometa u Visokom je Državna realna gimnazija koja je u vrijeme rađanja ovog novog sporta bila smještena u zgradi današnjeg Franjevačkog samostana na Stanici. Razvoj malog rukometa u Bosni i Hercegovini nije mogao zaobići ni gimnazijsko igralište koje je bilo u dvorištu ove škole.

U ovo doba gimnazija je imala malu i veliku maturu što danas odgovara školovanju od petog razreda osnovne do završetka srednje škole.

Rukometni klub u Visokom praktično se rađa 19. februara 1954. osnivanjem Srednjoškolskog sportskog društva “Mladost” pri Gimnaziji. Rukometna sekcija Društva će kasnije prerasti u Rukometni klub ‘’Bosna’’ Visoko.

Naime, nastavnici, Vladimir Jolić i Ferid Semić početkom 1954. godine formirali su Inicijativni odbor za osnivanje sportskog Društva pri školi.

Učenici i nastavnici su u jednom razredu škole, 19. februara te godine, održali osnivačku Skupštinu i ne sanjajući da će to biti presudno za rukometni sport u gradu.

Između prijedloga imena Društva: “Plamen”, “Zvijezda” i “Mladost”, opredijelilo se za ovo posljednje, na inicijativu nastavnika Semić Ferida, koji je u Visoko donio niz pozitivnih iskustava iz rada društva pod tim imenom pri Višoj fiskulturnoj školi u Zagrebu, gdje je studirao.

Idejno rješenje grba Društva dao je nastavnik crtanja Vladimir Jolić.

On se založio da boja Društva bude zelena obrazloživši da je zeleno boja mladosti, prirode, izleta i druženja. Usvojeno je da u grbu, uz ovu, bude i bijela boja. Tako je zelena boja i danas zaštitni znak Rukometnog kluba “Bosna’’, dok je bijela, rezervna.

Jolić je bio i prvi predsjednik SSD “Mladost’’ od 19.2.1954 – 25.9.1955.

Na ovoj funkciji naslijedit će ga Semić Ferid, koji je do tada bio sekretar. Ova uloga njemu se praktično pripisuje sve do 15. marta 1960. kada “Mladost’’ mijenja ime u RK “Bosna’’. Društvo je imalo svoje sekcije po granama sporta. Rukometna je bila najjača i najorganizovanija, a njen prvi predsjednik bio je Berberović Fuad.

Najveći podsticači razvoja sporta u školi bili su nastavnik fiskulture Ferid Semić; nastavnik, a od septembra 1954. g. direktor, prof. Živojin Žalica; te nastavnik crtanja Vladimir Jolić;

a od jeseni 1955. g. i nastavnik fiskulture, Markotić Petar.

Sead Burić, jedan od pionira visočkog rukometa (inače, u to vrijeme strastveni stonoteniser), u svom pisanju o sportu u visočkoj Gimnaziji, pod naslovom:

“Sjećanje na pedesete – voljeli smo sport i iskreno ljudovali”, kaže:

…U istoriji visočkog sporta ostaće zapisano da je rukomet začet u Gimnaziji, ponajviše zaslugom nastavnika Ferida Semića i Vlade Jolića.

Za rukomet smo se zainteresovali prateći takmičarske rezultate sarajevskog

“Milicionera”, koji je u velikom rukometu bio trostruki prvak Jugoslavije.

U to vrijeme veliki rukomet je potisnut u zapečak od malog rukometa, za čije je organizovanje i popularisanje trebalo daleko manje sredstava.

Naše prve susrete nikada neću zaboraviti. Bilo je to sa ekipama visočkog Garnizona

Jugoslovenske Narodne Armije, koju smo u brojnim susretima i nekoliko puta pobijedili, te sa rukometašima Franjevačkog samostana u Visokom, sa kojima smo isto tako često igrali, ali nikada nismo uspjeli izaći kao pobjednici! Ubijeđen sam da je u to vrijeme ekipa Franjevačke gimnazije u Visokom bila jedna od najboljih u Bosni i Hercegovini i zaista je šteta što taj kvalitet nikada nije potvrđen u nekim oficijelnim rukometnim mečevima.

U mom sjećanju, iako nisam igrao, posebno je upečatljiv ostao susret sa ekipom Druge sarajevske gimnazije, 9. maja 1954. za koji se može reći da je i prvi zvanični u Visokom…”

www.magazinplus.eu