Najteže je biti jednostavan, u tome leži snaga (zvuči skoro kao predizborni slogan).
Takav je Vinko Marinović, to smo znali dugo i davno već istakli tu njegovu karakternu crtu. Čovjek mentalnim sklopom kao da nije odavde. I zbog ponašanja i zbog generalnog razumijavanja međuljudskih/fudbalskih odnosa i zbog “o sebi, pri sebi” stava.
Mladu reprezentaciju, kao i A selekciju Bosne i Hercegovine očekuju po dvije utakmice. Ovi prvi igrat će kvalifikacije za EP, drugi počinju takmičenje u Ligi nacija.
Nimalo bezazlene utakmice očekuju i Vinka i Roberta Prosinečkog, a posebno njihove izabranike, a ono kako su nastupali na zvaničnoj konferenciji za novinare ulijeva nadu da će se neke stvari pomjeriti s uobičajene pozicije.
Pozicije netransparentnosti, podvlađivanja ustaljenim principima i normama kod nas, jednom riječju karakteristične naše “futavosti”. Imali smo priliku dakle prisustvovati konferenciji za novinare kakve drži Roberto Martinez, ili svi ostali normalni treneri i selektori kojima vrh medijskog nastupa nije izgovoriti “bit će teško, ali dobro ćemo se pripremiti”.
Prosinečki je prvi put otkako je tu djelovao kategorično, drčno, dozvoljavao je dvosmjernu komunikaciju, na pitanja odgovarao konkretno i bez uvijanja.
Njegov potez da ne pozove golmana iz engleske Premier lige Asmira Begovića možda se mogao i očekivati nakon prethodnih nerazjašnjenih izostanaka (po kuloarima se širila priča o jasnim razlozima), no niko prije nije tako jednostavno, lakonski pričao o redu, hijerarhiji, nekim pravilima koja ne moraju biti ni pisana. Makar se radilo i o Asmiru Begoviću, jednom od amblema ove reprezentacije.
Danas-sutra ne budu li se ponašali kako treba, treba raskrstiti sa svakim igračem, nebitno je li se preziva Begović, Džeko, Pjanić ili nekako četvrto, jer je to jednostavno tako. Tako mora biti.
I na pitanje o Elvisu Sariću Prosinečki je odgovorio kategorično. Ja sam selektor, pa iako igra u Aziji, nečim je Sarić zaslužio da opet bude tu, a to čime je zaslužio znam valjda ja, zato sam selektor. Prethodnim selektorima teško bi se iz usta u eter otela rečenica “austrijska liga nije uopće bolja od južnokorejske”, koliko god se mi složili s tom konstatacijom ili ne.
S druge strane, najzdravorazumskiji selektor mlade reprezentacije kojeg smo ikada imali Vinko Marinović svojim je primjerom izazvao svakoga mladog igrača u BiH da bude bolji, angažiraniji.
Evo, recimo, Selmir Pidro, momak je slučajno upao u najužu konkurenciju za prvi tim Sarajeva, odigrao nekoliko više-manje dobrih utakmica, imao i pogrešnih reakcija (protiv GOŠK-a), ali se za njega pročulo. Kad se za nekoga pročuje treba mu dati šansu i svaki drugi igrač poput Pidre kod Vinka Marinovića će dobiti priliku jer čovjek nit’ izmišlja, nit’ se pravi budala.
Kaže staloženi Marinović da je besmisleno ganjati rezultat pa i ostvariti ga, ako on neće roditi dva, tri, pet igrača za budućnost, ako mlada reprezentacija neće iznjedriti i pojedinačni kvalitet kao što je promovisala Ćivića i Todorovića.
“Uvijek nastojim ići malo naprijed, razmišljati za ciklus koji predstoji i zato želim da isprobamo igrače za koje se očekuje da igraju za mladu reprezentaciju u narednim kvalifikacijama. Zato je tu Šabanadžović, Pidro, Mujakić. Da vidimo kako će se ponašati, da ih polako spajamo i navikavamo”, priča Marinović.
Njegov potez da ekipi priključi Amira Hadžiahmetovića kojem je čak u jednom trenutku bila upitna karijera također je za svaki respekt. Odlični veznjak koji je svojim igrama kucao na vrata A tima prvo je operirao prepone, pa je navodno dobio bruh, međutim situacija se zakomplicirala s nekakvom povredom donjeg trbušnog zida i taman kad bi se Amir oporavio, ponovo bi ga zaboljelo. Sada je nasreću konačno riješio problem, ali je u itekakvom zaostatku.
“Amir je vrhunski igrač i želim ga imati tu bez obzira što nema kontunuitet igara, na taj način želim ga i ohrabriti, motivirati. On je tu jer nisu samo fudbalske kvalitete bitne, važno je da bude tu”, pojašnjava Marinović.
E, aferim, selektori.