PRALJAK SRĐAN – ŠJOR

Rođen je 20. januara  1936. u Bugojno. 

Nakon što mu je otac poginuo u  narodno-oslobodilačkoj borbi  1941. godine, odlazi sa majkom  u njen rodni Kaštel kod Splita. U toku Drugog svjetskog rata tamo završava  četiri razreda osnovne škole u sopstvenoj kući, jer mu je mati bila učiteljica. Kasnije u Splitu završava  I i II razred  klasične gimnazije u sadašnjim okvirima.  U Kaštelima igra vaterpolo za mještanski  klub 1951.i 1952.  

Nakon smrti brata i majke  dolazi u Sarajevo 1953. gdje završava preostali III i IV razred u Prvoj  sarajevskoj gimanziji Pavle Goranin. Igra za Rukometni klub Mlada Bosna od 1954-1964. Postaje i seniorski reprezentativac Jugoslavije. Od 1960. dolazi povremeno kao trener u Visoko (i ujedno igrao u Sarajevu), a od 1. IX 1964. za stalno. Tu formira obitelj: supruga Jasna , kćerke Nikolina i Jelena , te, sin Nebojša-Mišo.

 U Visokom živi od 1964-1992. U međuvremenu kao trener radi:  od 1960 (1964.) -1971 Visokom,  od 1972-1974. u Zenici, od  1975-1986. u Sarajevu (Bosna), od 1986-1991. u Tuzli (Sloboda),  te ponovo u Visokom  od 1991-1992. Nakon toga seli u Rijeku (Hrvatska) gdje i sada živi.

 U ovim godinama bio je nezamjenjivi trener omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine i s njima je višestruki  prvak Jugoslavije. Bio je i trener juniora Jugoslavije od 1974-1977.

Radio je u ŠkofjojLoki od 1993-1997., u Saudijskoj Arabiji od 1998-2000., u Kataru  od 2000-2004..  Bio je na 4 svjetska prvenstva U21:  Švedska  1977, Katar 1999., Švicarska 2001, Brazil 2003., te na dva seniorska prvenstva  svijeta: Egipat 1999. i  Portugal 2003.; kao i na više Azijskih šampionata…

Jedan od najzaslužnijih za razvoj  bosanskohercegovačkog rukometa. Odlikovan je od strane Rukometninog saveza BIH i Jugoslavije.

U Visokom je dobio dva  najveća priznanja: Sedmoaprilsku nagradu (aprila 1971.) i  Povelju počasni  građanin grada Visoko (augusta 2007.)

Primpremio: Antović Zdenko