Iza najboljih rukometnih ekipa Bosne i Hercegovine sedam je odigranih kola. Iako je još rano za konkretnije analize, ipak, zavidovićka Krivaja za sada predstavlja najprijatnije iznenađenje.
Izabranici Jasmina Mrkonje trijumfovali su u pet mečeva. Slaveći na gostovanjima u Trebinju i Zenici, zatim u domaćim ogledima protiv Krajine, Borca i Zrinjskog, te uz dva realna poraza u Vogošći i Maglaju, sakupili su 15 bodova i potpuno mirno čekaju nastavak sezone.
Bez imalo dileme, najveće zasluge za trenutni plasman idu na konto igrača, zatim trenera Mrkonje i čelnika kluba, te posebno najvjernijih navijača, popularnih Rockersa koji su nakon nekoliko godina ponovo „osmi“ igrač svoje Krivaje.
Istovremeno, u solidnoj konkurenciji rukometaša, po učinku na terenu, podjednako kući i na strani, prednjači skromni poluvalentni bek. Nikola Grujić, koji je kao malo koji igrač u novijoj historiji zavidovićkog rukometa prirastao za srca ljubitelja rukometa u gradu na tri rijeke.
„Stranac“ iz Visokog ostavlja srce na terenu, te istovremeno rešeta protivničke mreže i asistira na liniju i krila saigračima. Nakon dugo vremena, transfer rukometaša kojim se pogodilo….
Nikola kako je došlo do prelaska iz grada rukometa, u grad rukometa?
– Ne mogu reči neočekivano, ali pomalo iznenađujuće. Bosna je ispala iz Premijer lige BiH. U međuvremenu bilo je dosta poziva iz domaćih klubova, a i kombinacija za odlazak izvan BiH. Na prijedlog trenera Jasmina Mrkonje, pozvao me Azmin Karanović, predsjednik RK Krivaja. Bio je najkonkretniji od svih drugih. Nije mi ništa nerealno obećao. Poštujemo se, i sve ide kako treba. Čast mi je igrati u klubu velike i svijetle tradicije. Znam ja šta je Krivaja. Igram, svi govore dobro…a mogu i bolje, vjerujte – govori na početku novi ljubimac svih koji prate rukomet u Zavidovićima.
Ipak, vratimo se na početak. Kako i gdje je počelo igranje rukometa?
– U mom Visokom. Škola rukometa Visoko, pod vodstvom trenera Zdenka Antovića, gdje sam i naučio rukometnu abecedu. S ponosom svugdje naglašavam, Visočku školu rukometa. Trenirao me i Fikret Hurem, a prvo sam igrao za ekipu Bosna II. Sve kasnije bilo je lakše, jer temelj je najbitnije u svemu.
Veoma brzo uslijedila je internacionalna karijera?
– Istina. Kao veoma mlad napustio sam svoju državu, i karijeru nastavio u Mađarskoj. Tri godine sam igrao za Ferencvaroš, te istovremeno išao u srednju školu u Budimpešti. Tada je prvu ekipu vodio trener Vladan Matić. Bio sam omladinac, povremeno gledao treninge, učio, učio… Zatim sam kratko igrao u Srbiji, u drugom saveznom rangu, a onda se vratio u Visoko. Jednu sezonu igrao za Bosnu, te prešao u Vogošću. U tom klubu osjetio sam se zapostavljeno, i nakon pola godine ponovo se vratio u Visoko – sumirao je igrački put do Krivaje, talentirani 23-godišnjak.
U međuvremenu, zabilježene su i prve reprezentativne minute?
– Pod vodstvom selektora Zdenka Grbavca nastupio sam za našu juniorsku reprezentaciju na kvalifikacionom turniru u Turskoj. Iako skromna minutaža, ponosan sam na našu 1992/1993 generaciju. Dejan Malinović je izrastao u velikog igrača, uspjeli su Tarik Vranac, Josip Perić i drugi. Ulazimo u godine igračke afirmacije…
BiH ima novog selektora. Nadate li se pozivu u budućnosti?
– Moje je da naporno i kvalitetno treniram, te u kontinuitetu dobro igram za svoj klub. Treba biti i realan. Igrati na reprezentativnom nivou, pa tek onda očekivati poziv selektora. Iskreno, ne želim se trpati preko medija. Ali, ako bi dobio poziv, normalno da bi se odazvao.
Da li je „vruće“ igrati u zavidovićkoj dvorani?
– Uvijek bilo. I ja sam kao novi igrač Krivaje imao pozitivnu tremu, u prvom meču protiv Krajine. Ma plašio sam se loše igre, ne samo svoje. Ali uz one navijače, i publiku koja itekako poznaje rukomet, niti se smije, niti se može izdati. Pobjedili smo, i sve je kasnije bilo lakše.
Kakav je život sportiste, posebno u slobodno vrijeme u Zavidovićima?
– Super mi je. A i da nije, ja bih kazao. Ne znam govoriti neistinu. Tako sam odgojen. Raja me prihvatila. Nisam naišao ni na jedan negativan komentar. Ljudi su pravi na svakom koraku u gradu, a posebno smo primljeni u dvorani. Bez imalo pretjerivanja, navijači nas nose. A slobodno vrijeme, uglavnom kao i svi mladi. Kafica sa kolegama, a uvijek ima i sportske raje. Nemam djevojku. Zavidovićanke su simpatične, i interesantno, razumiju se u rukomet – ističe simpatični igrač, koji kaže i da više slobodnog vremena provodi u objektima na lijevoj, nego na desnoj obali rijeke Bosne.
Ima li neki specijalni razlog?
– Ima. Restoran „9“ i gazda Samir Muharemović, bivši fudbaler Krivaje. Gospodin i majstor svog posla za desetku. On mi najviše pažnje poklanja u ovom gradu. Hrani me kao da sam mu najrođeniji. I na ovaj način mu veliko hvala. Ljudina je… – naglašava popularni Gruja.
Kakve su Vam ambicije sa Krivajom?
– To će zavisiti od dosta faktora. A najbitnije je da nas sve, pa i mene zdravlje služi. Da nas povrede zaobiđu. Želim da svi u gradu budemo zadovoljni na kraju prvenstva. A to znači opstanak, sredina, možda i nešto više i bolje od toga. Da budu navijači zadovoljni, trener i predsjednik sa saradnicima, a da i mi igrači imamo razloga za radovanje u svakom pogledu. Nakon ove nešto duže pauze, imamo teška tri meča. Gostovanja u Derventi i Sarajevu, te kući protiv Goražda. Ako pružimo dobre partije kao do sada, biće više bodova za zimsku pauzu, a treba razmišljati nakon nove pauze još i o utakmicama sa Slogom i Konjuhom kod nas, te o gostovanju u Prijedoru. Idemo od meča do meča. Trenirati i samo trenirati. I pobjede će doći.
Ima li ambicija o promjeni sredine? Do kada ostajete u Krivaji? Sportski planovi za budućnost?
– Znam kako mi je ovdje, i vjerujte, nemam ni jedan razlog da razmišljam o novoj sredini, pa ni o drugom klubu. Sigurno ostajem u Krivaji do kraja ove sezone. A možda i dalje? Kada je inostrani klub u pitanju, ne smijem se zaletati. Volio bih napraviti dobar posao, zaigrati u jakom evropskom klubu. Ali za tako nešto treba dosta faktora da se posloži. Uostalom, zašto mijenjati? Lijepo mi je u Zavidovićima – istaknuo je za kraju Nikola Grujić.
Otac Milan najveća podrška
– Bravo saigračima od prvih dana, mojim trenerima, navijačima i svim ljudima koji su vjerovali u mene. Ipak, porodica je najveća žrtva moje karijere. Posebno otac Milan, a onda mama Miranda i sestra Ana – zaključio je za kraj sa velikim poštovanjem prema najbližima Nikola Grujić, koji prema mnogima ove jeseni igra u životnoj formi.