Adnan Delić funkciju predsjednika Rukometnog kluba Bosna Centrotrans iz Visoko preuzeo je prije tačno 10 mjeseci. Klub se u tom trenutku vratio u Premijer ligu BiH, a budućnost je ipak bila neizvjesna, pa se predviđala borba za opstanak. No, novi Upravni odbor na čelu sa Delićem odmah se uhvatio posla i krenuo sa stvaranjem ekipe, koja se neće boriti za opstanak i koja će se vratiti u vrh bh. rukomet.

Kao čovjek koji voli Visoko rado sam se odazvao pozivu prijatelja da se priključim timu ljudi koji više nisu mogli podnijeti da naša Bosna koja ima takvu tradiciju i renome tavori između Prve i Premijer lige.

A kako nisam neko ko lijepo priča, a ne učestvuje u promjenama na bolje odlučio sam da se aktivno uključim u rad kluba. Na kraju je to bila funkcija predsjednika Upravnog odbora, što je zaista velika čast i velika odgovornost biti prvi među jednakim u Upravnom odboru kluba iza kojeg je velika i uspješna tradicija starija od 60 godina.

Želio sam da pomognem klubu koliko mogu i krenuli smo u jedan ozbiljan dugoročni projekat svjesni činjenice da je taj proces dug i težak. Ono što je veoma važno istaći je da nismo zatekli katastrofalno stanje u finansijskom stanju, jer je prethodna Uprava na čelu sa profesorom Jasminom Ahićem uradila veliki posao na sređivanju finansijskog stanja i ovim putem se svakako zahvaljujem još jednom našem prijatelju, prijatelju kluba profesoru Ahiću jer je smogao snage i hrabrosti da preuzme klub pa možda čak i u njegovim najtežim trenucima i ostavi nam jednu dobru polaznu tačku za našu priču, visočku priču, Bosninu priču.

Sam početak je bio izuzetno težak, jer je klub izgubio povjerenje sponzora, ali i navijača u velikom broju. Bilo je dosta skepticizma na početku i sumnji, ali smo odlučili da krenemo i da se borimo. Znali smo da će biti borbe sa vjetrenjačama, ali ni u jednom trenutku nismo razmišljali da se povučemo i odustanemo. Naravno, moram istaći i posebne zasluge gospodina Nermina Salmana, koji ima iza sebe dugogodišnje i uspješno iskustvo u klupskom rukometu u BiH i to nam je svakako bila jedna od olakšavajućih okolnosti.

Gospodin Salman je nesebično ušao u ovu našu priču, sa iskrenom željom da pomogne Bosni i iopćenito rukometu u Bosni i Hercegovini, i sasvim sigurno dao jednu drugu, veću dimenziju ovom našem projektu i iskreno se nadam da će nastaviti sa svojim angažmanom u procesu koji je pred nama.

Željeli smo od početka postaviti stvari na svoje mjesto i ni u kom slučaju nismo razmišljali da se Bosna ponovo bori za opstanak. Bilo je dosta uspona i padova u ovoj sezoni, ali ništa nas to nije pokolebalo. Od početka smo znali šta želimo, a to je vraćanje sjaja visočkom rukometu.

 Naravno, svjesni da ništa nije moglo preko noći, bilo je grešaka, bilo je neočekivanih situacija, ali ono što sam rekao da je klub izgubio povjerenje sponzora i navijača, e to povjerenje smo vratili. Nevjerovatan je osjećaj od prvog domaćeg meča u sezoni protiv kada je dvorana bila puna. O visočkom rukometuse ponovo počelo pričati kako u Visokom, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini pa i šire. Nasmijana lica i zadovoljni navijači našeg kluba su nam pokazatelj da idemo u pravom smjeru.

Nerealno je da nema ni jednog ni drugog, ali mi smo svjesni u šta smo ušli. Svjesni smo da nisu svi sretni što je situacija u klubu daleko najbolja u posljednjih nekoliko godina, a da ne govorim o rezultatima. Koliko god su nas smještali u favorite u borbu za naslov, a i mi smo se možda potajno nadali da se možemo uključiti, toliko možemo reći da trenutno peto mjesto u Premijer ligi BiH uopšte nije loša stvar, kada se zna da je Bosna, što je i više nego porazno, ispadala dva puta u prethodne četiri sezone. Doduše, euforija jeste bila prevelika i dalje je, ali jednostavno mi ne bježimo od pritiska. Svjesni smo da u rukometnom gradu mora postojati pritisak zbog rezultata i želimo da što je više moguće usrećimo navijače u Visokom. Opstrukcija ima i to je neminovno, ali se ne osvrćemo na to. Svako onaj ko misli da može bolje od ovoga neka sad dođe, ali neka ne dolaze oni koji su svoje šanse prokockali. Prihvatamo i kritike i ima ih “mali milion”, ali dobronamjerne kritike uvijek saslušamo, dok one s lošom namjerom i bez argumenata zaobilazimo.

Ono što posebno treba naglasiti je da je visočka publika izuzetno zahtjevna, da me neko pogrešno ne shvati, i teška.

Od 2000 gledala u dvorani njih 1999 na neki način poznaje rukomet, ima svoje mišljenje, stav. Vrlo teško je funkcionisati u takvom okruženju, pogotovo kada imate oponente koji su nekada i sami nosili dres voljenog kluba, a sada na jedan neprimjeren, rekao bih, primitivan način omalovažava sve ono što je urađeno u posljednjih 10 mjeseci, a urađeno je mnogo.

Posbeno je žalosno pa i tragikomično ponekad što su najglasniji negativci početka stvaranja pravog ozbiljno organizovanog kluba ljudi koji su sistemski uništavali sam klub, njene omladinske pogone i doveli našu Bosnu u situaciju u kojoj smo bili zadnjih 10-tak godina.

Takvi „stručnjaci“ i lažni moralisti koji su iz samo svojih ličnih interesa zloupotrebljavali klub, svjesno ga uništavajući ovom klubu ne trebaju, niti će kada trebati. Hvala Bogu pa se takvi ne pitaju, a niti će se pitati više ikada. Naša konekcija sa publikom, njihovi aplauzi i zadovoljstvo je mnogo jače od piskaranja raznoraznih polumutnih tipova. Daleko im kuća od naše.

Mi i dalje želimo da igramo u polufinalu Kupa. Ne bih više komentarisao rezultat, to neka rade treneri i igrači. Ono što mene strašno boli jeste stanje u bh. rukometu, pogotovo u suđenju. Mi smo nezadovoljni ne samo odnosom prema Bosni, nego prema svim klubovima. Ne mogu sudijski parovi krojiti rezultate. Ne mislim ja tu na meč sa Gračanicom, jer su se momci iz te ekipe lavovski borili i zaslužili su u potpunosti aktivan rezultat. Radi se o onom što ste mogli pročitati u našem saopštenju. Imamo jedan sudijski par, koji konstatno tendenciozno sudi na našim utakmicama. Iz kojeg je to razloga tako ne znam i rekao bih da je to pitanje za Rukometni savez BiH, ali mi nažalost nemamo savez. Imamo neku verziju saveza, koji ni sam ne zna šta je. Ali da budem vrlo otvoren do kraja, ništa nas neće pokolebati u ovoj našoj priči, pravljenju jednog modernog kluba, kluba koji će biti prepoznatljiv u svim segmentima od organizacionog funkcionisanja do samih rezultata, kluba na koji će svi biti ponosni i kluba čiji će ponos biti nositi voljeni dres i grb.