PRALJAK SRĐAN – ŠJOR
Rođen je 20. januara 1936. u Bugojno.
Nakon što mu je otac poginuo u narodno-oslobodilačkoj borbi 1941. godine, odlazi sa majkom u njen rodni Kaštel kod Splita. U toku Drugog svjetskog rata tamo završava četiri razreda osnovne škole u sopstvenoj kući, jer mu je mati bila učiteljica. Kasnije u Splitu završava I i II razred klasične gimnazije u sadašnjim okvirima. U Kaštelima igra vaterpolo za mještanski klub 1951.i 1952.
Nakon smrti brata i majke dolazi u Sarajevo 1953. gdje završava preostali III i IV razred u Prvoj sarajevskoj gimanziji Pavle Goranin. Igra za Rukometni klub Mlada Bosna od 1954-1964. Postaje i seniorski reprezentativac Jugoslavije. Od 1960. dolazi povremeno kao trener u Visoko (i ujedno igrao u Sarajevu), a od 1. IX 1964. za stalno. Tu formira obitelj: supruga Jasna , kćerke Nikolina i Jelena , te, sin Nebojša-Mišo.
U Visokom živi od 1964-1992. U međuvremenu kao trener radi: od 1960 (1964.) -1971 Visokom, od 1972-1974. u Zenici, od 1975-1986. u Sarajevu (Bosna), od 1986-1991. u Tuzli (Sloboda), te ponovo u Visokom od 1991-1992. Nakon toga seli u Rijeku (Hrvatska) gdje i sada živi.
U ovim godinama bio je nezamjenjivi trener omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine i s njima je višestruki prvak Jugoslavije. Bio je i trener juniora Jugoslavije od 1974-1977.
Radio je u ŠkofjojLoki od 1993-1997., u Saudijskoj Arabiji od 1998-2000., u Kataru od 2000-2004.. Bio je na 4 svjetska prvenstva U21: Švedska 1977, Katar 1999., Švicarska 2001, Brazil 2003., te na dva seniorska prvenstva svijeta: Egipat 1999. i Portugal 2003.; kao i na više Azijskih šampionata…
Jedan od najzaslužnijih za razvoj bosanskohercegovačkog rukometa. Odlikovan je od strane Rukometninog saveza BIH i Jugoslavije.
U Visokom je dobio dva najveća priznanja: Sedmoaprilsku nagradu (aprila 1971.) i Povelju počasni građanin grada Visoko (augusta 2007.)
