Iako otpisani od većeg dijela sportske javnosti, naši rukometaši su još jednom pokazali da se na njih treba ozbiljno računati u završnici ove sezone.

Bez obzira što su mnogi smatrali kako će Borac imati lagan zadatak pred revanš u Banja Luci, od prvog pa do posljednjeg zvižduka na utakmici u Banja Luci bilo je jasno da su naši momci došli da ostvare pobjedu i pokušaju ostvariti plasman u finale Kupa Bosne i Hercegovine.

Borac je ostvario prednost na samom otvaranju utakmice, da bi naši do izjednačenja došli polovinom prvog poluvremena, nakon čega su preuzeli i vodstvo, a u 22. minuti prvi put došli do 2 gola prednosti, sa kojom se otišlo i na odmor (12:14), što je davalo nadu da bi naši rukometaši u ovoj utakmici mogli nadoknaditi zaostatak od 4 gola iz prve utakmice u Visokom.

Ipak, Borac je otvorio drugo poluvrijeme nešto boljom igrom te se vratio u utakmicu, no naši su u 42. minuti ponovo imali 2 gola prednosti (17:19). Ipak, bolje od toga čini se da nije moglo, budući da je prvo ime Borca ponovo bio ko drugi nego njihov iskusni golman Bojan Ljubišić, koji je u utakmici koja je obilovala neuobičajeno velikom brojem sedmeraca, odbranio nevjerovatnih 5 sedmeraca našoj ekipi.

Iako je naša ekipa bez ikakve sumnje zaslužila pobjedu u Boriku, Borac je do kraja stigao prednost naše ekipe te se utakmica završila neriješenim rezultatom 27:27, što je bilo dovoljno za plasman Borca u finale. Najefikasniji u našoj ekipi bio je kapiten Harmandić sa 7, dok su po 6 golova postigli Imamagić i Toromanović.

Bez obzira na sve okolnosti, polufinale je ponudila dvije zaista dobre utakmice te poslužili kao svojevrstan nagovještaj za ono što nas čeka u play-off završnici, a gdje će, sigurni smo, naša ekipa imati još mnogo toga za reći. Sportskim prijateljima iz Borca želimo sve najbolje u nastavku Kup takmičenja, ali i izazovima koji ih čekaju u EHF Challenge Cupu.

Od naše ekipe u Banja Luci smo sinoć vidjeli upravo ono što i želimo, borbenu i požrtvovanu igru do samog kraja, bez obzira na rezultat i protivnika, a uz nastavak dobrog rada stručnog štaba i igrača, odnosno adekvatnu podršku svih ostalih struktura kluba, sponzora i navijača, sigurni smo da u ovoj sezoni možemo da ostvarimo zacrtane ciljeve te vratimo Bosnu u evropska rukometna takmičenja.

Za naše igrače nema puno odmora, s obzirom da već u subotu gostuju u Doboju i igraju utakmicu protiv RK Sloga, gdje će svakako tražiti novu pobjedu u Premijer ligi. Idemo dalje!

RK Borac Mtel Banja Luka – RK Bosna Visoko 27:27 (poluvrijeme 12:14). Dvorana: Borik u Banja Luci. Sudije: Božić/Slipac. Delegat: Hasić. Isključenja: Bosna 10 min., Borac 8 min. Sedmerci: Bosna 8 (3), Borac 10 (8).

RK Borac Mtel Banja Luka: Unčanin 5, Durđević, Daničić 2, Mijatović 1, Ljubišić 1, Bubić, Subotić, Nježić 2, Savić 1, Lukić 1, Miljković, Rađenović 4, Čelić, Šešić 3, Buljina 2, Dakić 4.
Trener: Mirko Mikić.

RK Bosna Visoko: Grčo, Sirčo, Čabaravdić A., Čabaravdić K. 1, Burić 2, Kapić 4, Harmandić 7, Čolo, Balta 1, Omanović, Selimović, Toromanović 6, Imamagić 6, Jamaković, Babić.
Trener: Edhem Sirčo.

Tarik Međić i Ivan Divković raskinuli saradnju s Bosnom (V)

Kakav je naš sport i koliko smo podrobro u rasulu u mnogim društvenim segmetima, budući da se to najbolje može osjetiti kroz sport, pokazuje nam i najnoviji primjer iz bh. rukometa, našeg nacionalnog šampionata. 

Bosna Visoko trenutno je lider bh. Premijer lige i nema ništa čudno u tome, koliko u činjenici da se na putu da konačno osvoje titulu prvaka BiH moraju odreći usluga dvojice ponajboljih igrača zbog kojih i jesu lideri.

To što su Tarik Međić i Ivan Divković ponajbolji igrači ove lige, ne samo Bosne iz Visokog, govori više o ligi, nego o dvojcu koji je ipak još prije nekoliko godina bio u zenitu karijere.

Tada, kada se to dešavalo, Međić i Divković igrali su Ligu šampiona, danas naši klubovi ne mogu ni do Kupa EHF, pa nam je zadovoljiti se nastupima u Čelendž kupu.

Elem, usred sezone u kojoj mogu biti prvi Međića i Divkovića više neće biti u Premijer ligi.

“Rukomet kao i svaki drugi ozbiljan sport koji teži da bude profesionalan ne može se igrati volonterski. Drugo, u svakom ljudskom odnosu, samim tim i sportskom potrebno je da saradnja bude obostrana ako želite da taj odnos bude normalan. Dakle davanje s obje strane. Kako su rezultati ekipe bili takvi kakvi jesu, spoznali smo da naša uloga u njima nije adekvatno cijenjena. Mi smo davali na svakom treningu, na svakoj utakmici maksimum, no druga strana to nije poštovala. I to je to…”, priča Međić za SportSport.ba.

Odluka koju su donijeli on i Ivan Divković nije bila naprasna.

“Mi smo pregovarali duže vrijeme i to traje. Nismo se odlučili za rasik ugovora najednm ili zato što je nešto bilo pa nas to ponukalo. Meni je jako žao što je do ovoga došlo, ali život ide dalje i sad je potrebno usmjeriti energiju na nešto drugo. Činjenica je da su nam dugovali nekoliko plata, da smo imali i ponude iz drugih klubova na polusezoni, ali upravo zato što je Bosni dobro išlo nismo željeli biti ti koji bi nešto pokvarili. Međutim, jedan mjesec je prošao, pa drugi, bit će, bit će… Zavlačilo nas je i jednostavno strpljenje je moralo doći do vrhunca”, dodao je Međić.

On i Divković u razgovorima s čelništvom kluba nastupali su zajednički.

“Prvo smo željeli da se svi obratimo klupskom rukovodstvu, ali pojedini igrači nisu željeli. Možda nisu ni u godinama kao mi pa im je svejedno hoće li dobiti platu ili ne, možda se nisu željeli zamjeriti nikome, a možda ni ne vrednuju sami sebe dovoljno. Pa smo onda preko kapitena pokušali da nađemo zajednički jezik, ali ni to nije moglo, a onda smo poslije Ivan i ja postavili zahtjeve, sami se zapravo borili za prava. Svjesni smo mi da prilikom raskida dolazimo u stiuaciju da ćemo biti bez kluba, ali zašto rizikovati povredu i nervirati se bezveze.”

SportSport.ba