Visočanin Benis Kadrić

Benis Kadrić je dvadesetdevetogodišnji član OKI Fantomi i reprezentativac BiH u sjedećoj odbojci. On u svojim vitrinama ima mnoštvo medalja, a najnoviju srebrenu je osvojio na Paraolimpijskim igrama u Riju. S njim smo razgovarali o njegovom životnom putu koji nije bio nimalo lak, ljubavi prema sportu i reprezentaciji BiH, velikom riziku koji je napravio radi uspjeha, medaljama i privatnom životu.

(Piše: D. B./Klix.ba)

Benis je oduvijek volio sport, a kao veoma mlad je trenirao nogomet. Nažalost, bolest koju je imao te invaliditet su ga spriječili da nastavi nogometnu karijeru i zauvijek ugasili taj san, no, hrabro srce nije odustajalo, a čvrsta volja mu je trasirala put ka uspjehu u drugom sportu – sjedećoj odbojci.
Nesretan kraj nogometnog sna, karijera u sjedećoj odbojci ispunjena medaljama

“Znam kako sam prošao u životu i kako sam ušao u ovaj sport. Ranije sam trenirao nogomet u visočkoj Bosni, odbojka me nije interesovala. Međutim, imao sam sepsu, postao sam invalid, ali me to nije slomilo. Nogomet sam obožavao, danas ga jednako volim, ali ne mogu igrati. Nakon izlaska iz bolnice u Sarajevu, otišao sam u Reumal u Fojnicu na rehabilitaciju. Tamo se pripremala reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci, a tadašnji direktor Mehmed Čolić me nekoliko dana gledao, a onda smo se upoznali. Pitao me je da igram sjedeću odbojku, što mene nije privlačilo. Međutim, nakon razgovora s poznanicima sam odlučio prihvatiti”, rekao je Benis na početku razgovora za portal Klix.ba.

Iako ga odbojka ranije nije zanimala, vremenom je postala velika Kadrićeva ljubav. On već godinama osvaja najsjajnija odličja.

“Pojavio sam se na prvom treningu, prepao sam se i pobjegao, bilo mi je čudno, no, vratio sam se, a sport mi je postao zanimljiv. Ponovo sam kontaktirao Čolića te počeo igrati u OKI Fantomi. Godine 2005. sam postao juniorski reprezentativac, a potom nastupio na SP-u. U finalu smo igrali protiv Irana te smo izgubili. Dvije godine kasnije smo bili drugi u Brazilu, gdje nas je ponovo porazio Iran. Potom sam 2009. godine prešao u seniorsku reprezentaciju BiH te smo osvojili Evropsko prvenstvo u Poljskoj. Godinu dana kasnije smo osvojili srebro u SAD-u nakon novog poraza od Irana finalu. U Holandiji je 2011. godine održano EP gdje smo osvojili zlato, a 2012. godine smo na Paraolimpijadi u Londonu također stigli do zlatne medalje pobijedivši Iran. Evropski prvaci smo bili 2013. godine, a godinu dana kasnije smo se najsjajnijim odličjem okitili na SP-u novim trijumfom nad Iranom. U Njemačkoj smo prošle godine bili prvi na EP”, rekao je bh. reprezentativac.

Srebro iz Rija ne zadovoljava apetite, Benis rizikovao život za BiH i medalju

Reprezentacija BiH je u finalu turnira u sjedećoj odbojci na Paraolimpijskim igrama u Riju poražena od Irana te je osvojila srebrenu medalju. Naši momci su očekivali više pa su malo razočarani. Zdravstveni problemi igrača su uzeli danak.

“Nismo zadovoljni srebrom osvojenim u Riju, jer smo navikli da pobjeđujemo i osvajamo zlato. Ipak, naš osnovni cilj je bio da se plasiramo u finale, što smo i ostvarili. Susreli smo se s Iranom koji je ovog puta bio jači protivnik. Mi smo imali poteškoća sa zdravljem igrača, tako da smo nastupili oslabljeni. Sve nam se poremetilo prije tog meča, ali ćemo s Irancima igrati na Svjetskom prvenstvu u Holandiji te im vratiti istom mjerom”, kazao je Kadrić.

On je nestrpljivo očekivao nastup u Riju, a kada je krenuo na put, suočio se sa ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama.

“Razočaran sam, dobro sam se pripremao, ovo je bila moja Olimpijada. Radio sam sedam mjeseci na pripremama i otišao u Rio po zlato, ali zadesio me peh, ova bolest koju još uvijek imam. Liječim se, najgore je prošlo. Prve probleme sam osjetio na aerodromu u Frankfurtu, bio je to jak bol u lijevoj nozi zbog kojeg sam umalo pao. Naš doktor i vodič puta su otišli ranije pa se nisam imao kome obratiti. Trpio sam bol, sjeo u avion i poletio prema Riju. Poznat sam po zezanju i šalama pa sam se šalio sa stjuardesama. Potom sam ponovo osjetio bol, rekao sam im da imam grč i da mi je teško sjediti zbog moje visine, posebno jer let traje 12 sati, tako da sam premješten u biznis klasu, gdje je bilo udobnije”, prisjetio se Benis.

Dijagnoza ustanovljena u Brazilu je bila itekako zabrinjavajuća, ali su se ljekari pobrinuli da spase našeg reprezentativca.

“Kada sam sletio u Rio, dočekao me je doktor Mirsad Muftić koji mi je rekao da situacija nije dobra. U olimpijskom selu sam se uspio samo istuširati, a nakon toga smo otišli u bolnicu gdje su mi ustanovljena tri tromba ispod koljena i u skočnom zglobu. Let u ekonomskoj klasi ne bih izdržao, a da se znalo šta je zapravo problem, ne bi mi bilo ni dozvoljeno da putujem. Smješten sam u jednu američku dobro opremljenu bolnicu, iako je prethodno bilo problema jer Olimpijski komitet to nije pokrivao finansijski. Ipak, to je riješeno te sam dobio najbolju moguću njegu. Tromb je zaustavljen na vrijeme, zahvalan sam cijelom osoblju koje je vodilo brigu o meni pet dana”, rekao je Kadrić.

Iako je bio u ozbiljnoj situaciji, Benis je razmišljao samo o reprezentaciji BiH želeći pomoći svojim saigračima.

“Nestrpljivo sam čekao nastup u Riju, a prvih pet dana sam proveo u bolnici. Ipak, bio sam jak, samo sam čekao da izađem i pomognem ekipi. Tada nisam znao koliko je tromb opasan, ali sam vidio po reakcijama ljekara da nije dobro. Slušao sam upute i nastavio uzimati terapije. Bilo mi je teško što nisam mogao s ekipom, ali sam se pridržavao savjeta. Došlo je polufinale pa sam pitao dr. Muftića da igram, jer sam se osjećao dobro, a prethodno sam bio u obilasku. On je rekao da ne preporučuje nastup, no, dozvolio je da zaigram ako bude potrebe, samo zato jer sam bio uporan. Međutim, nisu mi dali da igram, iako sam želio”, dodao je dvadesetdevetogodišnji Visočanin.

U finalu je nastupio iako je ljekar savjetovao suprotno. Želja je bila prejaka, dres reprezentacije važniji od svega pa je na sebe preuzeo veliki rizik.

“Pred finale s Iranom sam ponovo uvjeravao dr. Muftića da se osjećam dobro, obukao sam opremu, ali mi je ponovo rečeno da ću igrati samo ako bude potrebe. Međutim, meni je bilo najvažnije da sam u opremi i spreman za igru. Nakon što smo izgubili prvi set, rekao sam selektoru da me uvede u igru, da ću potpisati da igram na svoju odgovornost. Znam da imam suprugu i djecu, ali u tom trenutku mi je u glavi bila samo odbojka i reprezentacija BiH. Dobio sam priliku, efikasnost mi je bila na 90 posto, no to nažalost nije bilo dovoljno da pobijedimo i osvojimo zlato. Pomogao sam koliko sam mogao, dobro je i drugo mjesto”, kazao je Kadrić.

Organizacija Paraolimpijade baš i nije bila na visokom nivou.

“Paraolimpijada u Riju organizacijski nije bila ni blizu onoj koja je održana u Londonu 2012. godine. Hrana je bila dobra, ali smještaj poprilično loš, nismo imali ni TV. Ipak, zadovoljni smo, dvorana je bila 100 metara udaljena od hotela. Slobodno vrijeme smo provodili na Copacabani i u obilasku znamenitosti Rija. Družili smo se i s drugim reprezentacijama, svima smo zanimljivi jer žele ponešto naučiti od nas”, dodao je Benis.

Emotivan povratak u Sarajevo, kapiten Delalić rasplakao prisutne

Na konferenciji za medije održanoj na Međunarodnom aerodromu Sarajevo nakon povratka reprezentacije u BiH iz Brazila, kapiten našeg tima Sabahudin Delalić je rasplakao prisutne kada je objasnio u koliko opasnoj situaciji je Benis bio, a uprkos tome insistirao da igra za BiH.

“Zna se ko dolazi na dočeke, porodica i prijatelji. Zadovoljni smo, došli su oni koje smo očekivali. Bili su i neki visoki dužnosnici koji nas prate. Zahvalni smo Vladi FBiH, Vladi KS, BH Telecomu i drugima, da nije njih ne bismo nigdje ni otišli, posebno ne u Rio. Dolazak u Sarajevo je bio emotivan, nisam znao da će kapiten reći ono što je rekao. Nisam mogao da ne zaplačem”, riječi su našeg sagovornika.

Odbojkaši najtrofejniji kolektiv u BiH, medalje su postale navika

Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci u svojim vitrinama ima 20 medalja.

“Kad bi se svi sportovi u BiH sakupili, nemaju šanse da nas stignu u medaljama. Nisam bio u reprezentaciji od početka, ali imam odličja. Ovo mi je bila druga Paraolimpijada, imam dvije titule prvaka svijeta, četiri titule prvaka Evrope, navikao sam na medalje”, izjavio je Kadrić tokom posjete redakciji portala Klix.ba.

Najdraža od svih medalja mu je ona koju je osvojio na Paraolimpijskim igrama u Londonu, dok gubitak zlata u Riju i dalje pomalo boli.

“Najdraža mi je zlatna medalja u Londonu, ipak su to Paraolimpijske igre. Iran nas je pobijedio u grupi 3:1 pa su bili uvjereni da će nas dobiti i u finalu. Prema dvorani smo se vozili zajedno, a oni su bili potpuno mirni, slušali su muziku i čvrsto vjerovali u pobjedu. Poveli su 1:0, a onda je proradio bosanski inat, preokrenuli smo i pobijedili 3:1. Plakali su poslije utakmice, nisu mogli vjerovati. Najteže mi je to što smo ostali bez zlata u Riju, međutim, Iranci se ovim bave profesionalno, a pola godine prije Paraolimpijskih igara su proveli na pripremama, tako da smo zadovoljni rezultatom”, istakao je Benis.

Sljedeći nastup reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci bit će u Hrvatskoj.

“Trenutno je pauza kada je riječ o reprezentaciji, igramo prvenstvo. Sljedeće je EP u Hrvatskoj koje se održava u Poreču, gdje branimo titulu, a 2016. je na rasporedu SP. Potom ide novo EP pa Paraolimpijske igre u Tokiju”, dodao je Kadrić.

Vjerni navijač Sarajeva i Zmajeva, raduje se uspjesima Edina Džeke

Benis je navijač FK Sarajevo te kao i mnogi drugi nije zadovoljan onim što pokazuje Bordo ekipa.

“Navijam za Sarajevo, redovno pratim dešavanja i idem na utakmice. U reprezentaciji se međusobno šalimo, jer ima navijača Sarajeva, Željezničara, Čelika i drugih klubova. Nezadovoljan sam situacijom u klubu s Koševa, bolje smo igrali kad nije bilo novca. Kompletan tim promijenimo nakon svake sezone, dok se novi nogometaši uigraju, bude kasno. To samo kod nas ima. Derbi je također izgubio draž, samo ga publika drži na visokom nivou. Nadam se da će smanjenjem lige biti bolji kvalitet, derbiji atraktivniji i s više golova. Samo navijači daju sve za klub, ali igrači slabo vraćaju”, smatra Kadrić.

Redovno prati i nogometnu reprezentaciju BiH, posebno kapitena Zmajeva i napadača Rome Edina Džeku.

“Obožavam Edina Džeku, skakao sam dok sam gledao utakmicu protiv Sassuola kada je s dva gola izjednačio Batistutin rekord. Osjećao sam se kao u svom finalu. Redovno pratim reprezentaciju, vjerujem da ćemo osigurati baraž, a kasnije se i plasirati na SP. Žao mi je što nismo bili na EP, jer smo realno bolji od Iraca”, rekao je osvajač brojnih medalja.

Rođenje drugog djeteta dočekao na EP u Njemačkoj

“Zaposlen sam, ali nemam problema s izostancima, kolege mi izlaze ususret. Oženjen sam, imam suprugu i dvije kćerke. Prošle godine sam bio na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj te smo u finalu 7. oktobra igrali protiv domaćina, ‘razvalili’ smo Nijemce 3:0. Taj dan sam očekivao rođenje djeteta, ali sam mobitel ostavio u sobi. Nakon utakmice smo krenuli na feštu koju su nam organizovali BH Fanaticosi i naši ljudi, a kada sam provjerio mobitel, vidio sam da je stigla poruka od supruge. ‘Ne moraš se ti ni javiti, ja sam se porodila’, pisalo je u prvoj poruci, dok sam u drugoj dobio više ‘informacija’ o svojoj kćerki. Onda smo imali dvostruku feštu”, otkrio je Kadrić.

U društvu je poznat kao veliki šaljivdžija, a na terenu kao veliki borac za klupski i reprezentativni dres.

“Volim se družiti s rajom, družim se sa saigračima i igračima Spida. Rivali smo samo na terenu, a inače smo dobri prijatelji. Također, kad smo u reprezentaciji, samo ona za nas postoji, klubovi se ne spominju. Zato imamo ovoliko uspjeha”, završio je Kadrić.