U Sarajevu ga se u posljednje vrijeme pokatkad moglo vidjeti na utakmicama Željezničara u kojem je nekad prema vlastitom svjedočanstvu proveo izuzetno vrijeme. U generaciji Ivice Osima. Počeo je kao fudbaler, ali najblistavije trenutke doživio je među košarkašima.
To vrijeme, vrijeme evropskih prvaka, reda, normalnosti… bilo je vrijeme Ivice Pekića, kojeg od milja prozvaše Berlusconijem, iako Silvio, epistemološki, ne može Ivici pera odbiti, barem prema onome kolika je razlika između onih koji ih vole i koji ih ne vole.
Ivicu malo ko ne voli, a ono što je nakon rata uradio u Visokom, za ovo podneblje i s obzirom na tadašnji vakat i na gabarite ovoga grada, svrstava ga među onaj mali broj nekadašnjih visokosposobnih gospodina, upravnika, direktora koji su to bili po svom habitusu i pameti, a ne zbog stranačke opredjeljenosti ili bolesne ambicioznosti (“ambicije stoje ružno kada kompleksi je gone”, glasi stih jedne pjesme).
“Ko kaže da je bio loš čovjek, taj laže kao pas ili je idiot”, priča Samir Mekić član nezaboravne generacije Bosne iz Visokog s kraja prošlog milenija.
Almedin Hota, Elvedin Hadžiahmetović, Izudin Kamberović, Elvir Rahimić, Kenan Bečirović, Nudžeim Geca, Sead Vranić, Esmir Čaja Džafić, Memnun Suljagić, Samir Mekić, Mirsad Bešlija. Bili su tu još i Abdurahmanović, Prepoli…
Kakav je to skup igrača bio i kakav su fudbal oni tada prezenteriali, najbolje pokazuje kakvu je ko karijeru imao poslije. Željezničar i Sarajevo napajali su se iz te visočke Bosne.
“Nismo postali prvaci 1999. godine jer se nije igrao play-off, ali smo protiv Sarajeva koji je bilo prvi u regularnom dijelu slavili i u finalu Kupa i u Superkupu. Ta generacija će se teško više ponoviti ne samo u nekom malom mjestu kao što je Visoko već bilo gdje u BiH…”, priča Mekić i sve zasluge pripisuje kome drugome nego Pekiću.
“Znači sve igrače doveo je lično on. Imao je oko, njuh, imao je neku svoju viziju i nikada nije odstupao od nje. Ne znam, ja sam jako loš nakon informacije da nas je napustio. Hota, Abdurahmanović i ja smo živjeli zajedno u to vrijeme u Visokom i bili smo kućni prijatelji s njim i njegovom porodicom, njegova supruga… to je jedna tako predivna porodica, da je teško riječima opisati.”
Mekić s ove distance smatra da su mu godine u Pekićevoj visočkoj Bosni najljepše u karijeri.
“Čitav grad, svi ljudi živjeli su za Bosnu, u zraku se osjećala pozitivna energija i sreća, sve je bilo blistavo, ljudi sretni i zadovoljni. Vladalo je tako jedinstvo. Nas 25 igrača sjedilo bi za jednim stolom na kafi i to je također bio jedan od važnih faktora zašto smo bili dobri. A onda igrači… mnogi su igrali prije rata, igrali su i za Sarajevo, Želju, a od mlađih dovoljno je spomenuti samo Elvira Rahimića i Mirsada Bešliju. Ko god je u toj generaciji bio, poslije je napravio nešto, afirmirao se. I sve to je bilo djelo Ivicinih ruku. Niko mu se nije smio petljati u posao, a ljudi su mu toliko vjerovali i znali koliko je sposoban da je imao bezrezrvnu podršku sponzora. Pare tada nije bilo teško pronaći jer su svi znali gdje će i za šta otići. A igraće je dovodio planski i smišljeno, tačno je znao ko mu i za šta treba, nije kod njega bilo prostora za mešetarenje i podvale.”
Da nije 15 godina života dao KK Bosni, sam pomen visočke Bosne ostat će kao biljeg, neizbrisivi trag na sportsku i ljudsku gromadu i svojevrsni brend.
Počivaj u miru. Loše je ovo vrijeme ovdje, svakako više nije za takve ljude.
Iz biografije
“Bosninoj porodici sam se priključio još kao nogometaš. U SD Bosna došao sam iz FK Željezničar, iz generacije Ivice Osima. Kada sam završio karijeru, priključio sam se “Studentima” i proveo 16 prekrasnih godina u Predsjedništvu kluba. Stigli smo do krova Evrope, osvojili tri titule. Prvu smo uzeli Košarkaškom klubu Partizan usred Beograda.“ – prisjećao se svojevremeno Pekić.
Nakon kratke nogometne karijere, 1975. godine je ušao u KK Bosna Sarajevo i bio je sudionik osvajanja titule prvaka Evrope sa sarajevskim Studentima, a u tom klubu se zadržao sve do rata.
Dugo godina je nakon toga bio predsjednik NK Bosna iz Visokog, koja je s njim čelu osvojila Kup i Superkup BiH te završila regularni dio sezone na prvoj poziciji. Rođen je inače u Konjicu.
www.sportsport.ba
______________
U prisustvu velikog broja prijatelja, kolega i članova porodice 28. jula 2018.g. je u Visokom upriličen veliki komemorativni skup u čast Ivana Ivice Pekića, koji je preminuo u četvrtak, u 80. godini života.
Ivica Pekić, poznat kao visočki Berlusconi, bio je uvažena ličnost među brojnim sportskim radnicima, koji su se okupljanjem na komemorativnom skupu prisjetili velike legende sporta, a prije svega zlatnih generacija KK Bosna Sarajevo i NK Bosna Visoko. Među brojnim gostima na komemoraciji su se u ime sportista u BiH obradili Alija Braco Hadžiosmanović, te u ime novinara istaknuti sportski novinar Muhamed Bikić.
Po završetku komemorativnog skupa, Ivica Pekić je uz sve počasti ukopan na Gradskom groblju Visoko, gdje je pronašao konačni smiraj.
visoko.co.ba