RK Bosna Visoko je savladala ekipu RK Vogošća Poljine Hills sa 27:26. Bosna je do pobjede došla zahvaljujući fantastičnoj partiji Nedžada Imamagića, koji je postigao sedam pogodaka, dok su po pet pogodaka postigli Luka Karanović i Almir Osmanhodžić. U poraženoj ekipi najefikasniji bio je Ivan Stojanović sa šest golova.
Nije rijedak slučaj u našem gradu susresti se sa mladim ljudima koji se uspješno bave sportom i čine nas ponosnim iz dana u dan. Sa jednom takvom mladom osobom smo imali priliku i danas razgovarati i reći vam šta se sve krije iza sjajnih pehara, medalja i priznanja, koje niže već godinama.
On je Ejman Dišalari, svjetski prvak u karateu, i otkrio nam je vrline i mane karatea, kako je poželio i odustati, gdje pronaći oazu mira nakon stresnih perioda, te ko ga uvijek vjerno prati na njegovim takmičenjima.
Za Visoko.co.ba piše: Hana Bašić
Ejman je bivši učenik Srednje elektrotehničke šlole “Hazim Šabanović” u Visokom, a trenutno je student fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. Karate trenira jedanaest godina i nosilac je crnog pojasa l dan, kao i sudijskog zvanja. Njegova interesantna priča protkana je brojnim uspjesima, a sve je započelo krajem 2008. godine. Za početak, Ejman kaže kako je nevoljko počeo trenirati ovaj sport, na nagovor svojih roditelja.
“Možda na početku i nije mi se toliko sviđao ovaj sport, ali kasnije sam ga zavolio jer sam shvatio da su moji roditelji bili u pravu i da su, kao i uvijek, znali šta je najbolje za mene”, za početak našeg razgovora rekao je Ejman.
Koji su tvoji najveći uspjesi do sada?
“Svoj najbolji rezultat mogu izdvojiti sa Evropskog prvenstva koje se održalo u Sloveniji 2018. godine, gdje sam osvojio treće mjesto u borbama pojedinačno kao junior. Što se tiče ekipnog uspjeha, izdvojio bih Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2019. godine, gdje smo u ekipi moja dva prijatelja, Nirhad Mašić i Naim Mandžuka, i ja osvojili prvo mjesto u borbama ekipno i postali prvaci svijeta u seniorskoj konkurenciji” ističe mladi sportaš.
Ejman također kaže da je kroz godine bavljenja sportom naučio biti smiren u svakoj situaciji, koncentrisati se dovoljno dobro na stvari koje radi i da, bez obzira na to koliko trenirate, uvijek može bolje.
Koje su najveće prednosti i mane ovog sporta?
“Sport traži mnogo odricanja, to su različite stvari sa kojima sam se pomirio kada sam ptihvatio da se ozbiljno bavim sportom. Dok moji vršnjaci izlaze, ja idem na trening, mada i ja ponekad uspijem da nađem malo vremena i za to. Što se tiče prednosti, ja ću izdvojiti onu najvažniju a to je svakako zdravlje.”
Da li je bilo dana kada je odustajanje ipak bila opcija?
“Mnogo puta nisam želio da odem na trening, jednostavno izgubim volju, bilo je i prilika kada sam pomišljao da odustanem, znao sam praviti pauze i po mjesec dana… Sa druge strane bilo je dana kad sam išao na svaki trening, ponekad i dva dnevno, te davao svoj maksimum na tim treninzima. Znao sam se tolko umoriti da nisam bio u mogućnosti da hodam. Danas pored svih obaveza koje imam trudim se da posvetim sto više vremena treningu, sportu jer tek sada zaista shvatam njegovu vrijednost. Prije, dok nisam bio svjestan koliko je to vrijedno, trening mi je bio samo obaveza i nesto čemu nisam posvećivao posebnu pažnju”, priznao je Ejman.
Ejman nam je otkrio da se još bavi i ribolovom, da to smatra bijegom od realnosti i obaveza, te da je to odličan način za provesti vrijeme u prirodi.
Ko je uvijek tu za tebe kada doživljavaš uspone i padove?
“Naravno, tu je uvjek uz mene moj trener Redžep Građan. On me naučio mnogo čemu, ne samo kako da budem dobar sportista i takmičar, već i da budem dobar čovjek, što je mnogo važnije od svega.”
Da li je sport tvoj savjet ostalima?
“Naravno, sport je za sve i svi bi trebali da se bave sportom, nebitno kakav to sport bio, pogotovo danas u svijetu interneta. Djeca zarobljena u tim igricama i sami sebi narušavaju zdravlje, a da toga nisu ni svjesna. Djeca trebaju od malena da se počnu baviti sportom jer je to garancija za dug i zdrav život” istakao je Ejman.
“Čime god da se bavite, budite strpljivi i istrajni. Imajte cilj ka kojem će te ići, cilj koji će vas izvući iz nekih teških vremena i kada pomislite da odustanete sjetite se tog cilja i zbog čega trenirate”, za kraj je rekao talentovani sportaš.
Nadamo se da će Ejman nastaviti putem uspjeha kojim je krenuo, te da vas je potaknuo da se već sutra počnete baviti sportom. Ponekad ono što nam se isprva čini odbojnim može postati naša najveća strast, naš svjetski prvak u karateu je pravi primjer za to.
*Tekst autorice Hane Bašić nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Atletičar Amel Tuka, član Atletskog kluba “Zenica” i skijašica Elvedina Muzaferija, članica Skijaškog kluba “ZE-2010”, najbolji su sportisti Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) za 2019. godinu.
Izbor “Sportiste godine ZDK” održan je sinoć u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica u organizaciji Sportskog saveza ZDK i NIPD “Naša riječ” Zenica, a pod generalnim pokroviteljstvom Vlade ZDK.
Priznanja Amelu Tuki i sestri Elvedine Muzaferije, koja se nalazi na pripremama izvan BiH, uručio je premijer ZDK Mirza Ganić koji je u svom obraćanju istakao da je ponosan što Zeničko-dobojski kanton ima sve više vrhunskih i perspektivnih sportista u svim sportovima koji našu domovinu Bosnu i Hercegovinu ponosno predstavljaju na sportskim terenima širom svijeta.
– Oni imaju nadu u srcu i snove u glavi, a Vlada Zeničko-dobojskog kantona čini sve da im bude dobar oslonac i da imaju finansijsku podršku. Ukupna izdvajanja za sport iz kantonalnog budžeta prelaze milion maraka, podržavamo aktivnosti klubova i učešće na takmičenjima, uključujući i invalidni sport, plaćamo kotizacije i registracije klubova, stipendiramo perspektivne sportiste. To nije sprint nego trčanje na duge staze – rekao je Ganić.
Dodao je da je opredjeljenje Vlade ZDK da povećava izdvajanja za sport i gradi infrastrukturu kao temelj za vrhunske rezultate, ali i da animira omladinu da se bavi sportom.
Osim Elvedine Muzaferije, brojne sportistkinje i sportisti iz Visokog su dobili priznanje.
Prof. RASIM AŠČALIĆ – Doprinos u razvoju školskog sporta
Rasim Aščalić je nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Rođen je 16. septembra 1978. godine. Zaposlen je u Osnovnoj školi “Safvet-beg Bašagić” u Visokom. U sportu je već dugi niz godina, a kao trener je radio u NK “Bosna” Visoko sa mlađim selekcijama tog kluba. U školskom sportu ima veoma zapažene rezultate i mnoga prva mjesta iz različitih opštinskih školskih takmičenja. Sa Školom fudbala “Napad je najbolja odbrana” učestvovao je na nekoliko godina na turnirima u Holandiji, gdje je zauzeo dva prva i dva druga mjesta. U školskoj 2018/19. godini na opštinskom takmičenju u nogometu, a povodom 1. marta, u organizaciji Medrese “Osman ef. Redžović” osvojio je prvo mjesto, a u prethodnoj školskoj godini na opštinskim sportskim takmičenjima predvodio je svoje timove do prvih mjesta u fudbalu i košarci za dječake. Kao koordinator i organizator takmičenja “Lino Višebojac”, njegova Osnovna škola “Safvet-beg Bašagić” je proglašena kao jedan od najboljih organizatora takmičenja.
SAJRA KAJEVIĆ (TKD KLUB “BOSNA” VISOKO) – Sportske nade
Sajra Kajević je rođena 29. aprila 2005. godine u Sarajevu. Taekwondoom se bavi od svoje četvrte godine, a ima položen 3 POOM crni pojas. Sa nepunih pet godina učestvovala je na dječijoj olimpijadi u hrvatskom Karlovcu, gdje je pobijedila tri borbe i osvojila zlatnu medalju. Članica je TKD kluba “Bosna” Visoko. Posjeduje G licencu za internacionalna prvenstva i do sada je učestvovala na mnogo takvih prvenstava. Najveći uspjeh u 2019. godini je osvojena zlatna medalja na Balkanskom prvenstvu u Sofiji, Bugarska, čime je postala prvakinja Balkana. Također treba izdvojiti prvo mjesto na kantonalnom prvenstvu ZDK, te drugo mjesto na prvenstvu BiH. Kada su internacionalna takmičenja i G1 turniri u pitanju, u prošloj godini Sajra je osvojila prva mjesta na takmičenju “Korčula open 2019” i “Karlovac open 2019” u Hrvatskoj te treća mjesta na G1 turnirima u Zagrebu i Sloveniji.
EDIN KAJEVIĆ (TKD KLUB “BOSNA” VISOKO) – Najbolji treneri
Edin Kajević je rođen 1. januara 1981. godine u Visokom. Od svoje 11. godine se bavi taekwonoom te isti trenira preko 25 godina. Majstor je teakwondoa i nosilac titule crni pojas – 5. dan. Svoje prvo zvanje i medalje za Visoko i BiH osvojio je prije 20 godina trenirajući u Taekwondo akademiji Zejd u Sarajevu. 2009. godine osniva TKD klub “Bosna” Visoko, nastojeći da okupi djecu i mlade sa područja Visokog i tako kroz sport promoviše svoj grad. U prošloj godini je kao trener vodio svoj klub na raznim domaćim i internacionalnim takmičenjima, gdje su postignuti značajni rezultati. Na Državnom i Kantonalnom prvenstvu osvojena su druga mjesta, dok je na Federalnom prvenstvu osvojeno četvrto mjesto. Na brojnim internacionalnim turnirima u 2019. godine njegovi timovi su po pravilu završavali uglavnom među prva tri tima. Pored svega navedenog, Edin je vlasnik 4 Ginisova rekorda, a bitno je istaći da trenutno vrši pripreme za nastupe na kojima će pokušati oboriti nove rekorde, a prvi takav pokušaj je zakazan za april 2020. godine.
fra STIPO ALANDŽAK – Specijalno priznanje za razvoj sporta
Fra Stipo Alandžak rođen je 1974. godine u Mijatovićima (Dobretići) kod Jajca. Nakon završene osnovne škole dolazi u Visoko gdje završava Franjevačku klasičnu gimnaziju, a potom Teologiju u Sarajevu. Nakon završenog fakulteta upisuje se na Odgojne znanosti u Rimu gdje magistrira. Od 2007. živi i radi u Visokom u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Profesor, odgajatelj učenika u Konviktu, dugogodišnji prvi čovjek Konvikta i upravitelj sportske dvorane. Upravo to je uticalo na stvaranje neraskidive spone fra Stipe i visočkog sporta. Njegov veliki doprinos ogleda se u susretljivosti sa predstavnicima svih grana sporta, uz razumni pokušaj pomoći, demonstriranjem nesebičnosti, humanosti, odricanja te nepopravljivog optimizma. Član je Upravnog odbora RK “Bosna Vispak” Visoko, a često se može čuti da je upravo svojim zalaganjem uticao na poboljšanje uslova rada RK “Bosna Vispak” te je pravi promotor i ambasador ne samo rukometnog kluba nego kompletnog sporta u Visokom. Pored rukometa, u 2019. godini zajedno sa klubovima uspješno je organizovao i nekoliko turnira u odbojci, gimnastici i drugim sportovima u dvorani FKG-e i za svoj trud uvijek dobijao pozitivine ocjene. Zahvljujući njemu, kroz dvoranu su prošli mnogi profesionalni sportisti i rekreativci. Često je bila “domaći teren” upravo za RK “Bosna Vispak” Visoko, Klub ritmičke gimnastike “Pirueta” Visoko, Košarkaški klub iz Visokog, odbojkašku sekciju i mnoge druge sporske kolektive i organizacije.
ELVEDINA MUZAFERIJA – Najbolja seniorka
Elvedina Muzaferija je rođena 20. augusta 1999. godine u Visokom. Skijanje trenira od svoje 6. godine, a od 12. godine je reprezentativka Bosne i Hercegovine. Članica je skijaškog kluba ZE-2010 iz Zenice. U kategoriji juniora u skijaškim takmičenja FIS-a učestvuje od 2015. godine. Jako je bitno ponoviti da je nastupila na Zimskim olimpijskim igrama 2018. u disciplinama slalom, superveleslalom i veleslalom te da je na otvaranju Zimskih olimpijskih igara 2018. u korejskom Pjongčangu, nosila zastavu Bosne i Hercegovine. Jedina je naša skijašica koja je osvojila bodove u Evropa kupu i Svjetskom kupu u istoriji BiH. Upravo istoriju BiH je ispisala početkom ove godine, kada je zauzela 29. mjesto u kombinaciji voženoj u austrijskom Altenmarkt-Zauchenseeju. Uz osvojeno 29. mjesto Muzaferija je osvojila i dva boda, što su ujedno i prvi bodovi za BiH u Svjetskom skijaškom kupu. U martu 2019. godine Elvedina je osvojila prvo mjesto na Državnom prvenstvu Slovenije za juniore i seniore u spustu. Prošlu godinu je završila velikim uspjesima na takmičenju u Austriji gdje je zauzela dva druga i jedno treće mjesto, dok je na Evropskom kupu u St. Moritzu u Švicarskoj u Super G-iju osvojila respektabilno 28. mjesto. Ovu godinu je započela u sjajnoj formi koja je ne popušta i svi se nadamo da su dosadašnji rezultati samo naznaka onoga što ova mlada skijašica može u narednom periodu. Visoko, Zenica, ZDK i BiH mogu biti ponosni na nju.
MUHAMED ŠAHINOVIĆ (AEROKLUB “IZET KURTALIĆ” VISOKO”) – Najbolji seniori
Muhamed Šahinović je član Aerokluba “Izet Kurtalić” iz Visokog i takmiči se u kategoriji popularnih modela jedrilice i u ovoj kategoriji je u 2019. godini učestvovao na ukupno šest međunarodnih takmičenja koja se boduju za Svjetski kup (FAI World cup). Muhamed je na Državnom prvenstvu BiH koje je održano u Novoj Topoli osvojio prvo mjesto i tako postao državni prvak u klasi F1A. Pobjednik je međunarodnog FAI takmičenja na FAI International openu Otvorenog prvenstva Republike Srpske, koje je također održano u Novoj Topoli, ponovo u klasi F1A (jedrilice). Zabilježio je i nastupe na nekoliko Svjetskih kupova u BiH, Srbiji i Sloveniji. Na kraju godine se plasirao na 157. mjesto od 359 takmičara koji su osvajali bodove na FAI World cup takmičenjima u klasi F1A. Plasirao se i u reprezentaciju BiH koja će nastupiti ove godine na 2020 FAI European Championship F1A, F1B I F1C za seniore u Prilepu, Sjeverna Makedonija, od 18. do 22. augusta.
RK “BOSNA VISPAK” VISOKO – Najbolje juniorske ekipe
Rukometni klub u Visokom je osnovan 19. febuara 1954. godine i u 2019. godini je obilježio svoj 65. rođendan. Nastao je osnivanjem Srednjoškolskog sportskog društva “Mladost” koje je djelovalo u tadašnjoj Državnom realnoj gimnaziji u Visokom i to pod imenom Mladost. Prva rukometna utakmica je odigrana 9. maja 1954. godine u dvorištu gimnazije između Mladosti i Elana, sportskog društva sarajevske gimnazije. Dva puta je visočki klub bio šampion naše zemlje, dok je tri puta osvajao Kup BiH. Kada su mlađe kategorije u pitanju, višestruki su prvaci naše zemlje u svim mlađim kategorijama. Klub je dao veliki broj reprezentativaca BiH, kao i selektora, a defintivno je jedan od najboljih predstavnika Visokog i Ze-do kantona kada je ovaj sport u pitanju. Učesnici su Premijer lige BiH i u svaku sezonu ulaze sa najvišim ambicijama.
DAVUD MEŠINOVIĆ (TKD “BOSNA” VISOKO) – Najbolji juniori
Davud Mešinović ima 15 godina i odličan je učenik 9. razreda OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” Donje Moštre kod Visokog. Već devet godina aktivno trenira u Taekwondo klubu “Bosna” iz Visokog. Redovni je juniorski reprezentativac taekwodno selekcije Ze-do kantona, te posjeduje G licencu za takmičenja i internacionalna prvenstva. Za Davuda je 2019. godina bila veoma uspješna, jer je osvojio prvo mjesto na Državnom prvenstvu BiH te druga mjesta na prvenstvu FBiH i Kupu naše zemlje. Učestvovao je i na Balkanskom prvenstvu koje je održano u Sofiji u Bugarskoj, gdje je osvojio veoma dobro peto mjesto. Kada su internacionalna takmičenja u našoj zemlji u pitanju, Davud je u prošloj godini između ostalog osvojio čak šest prvih, dva druga i jedno treće mjesto. Na takmičenjima u inostranstvu, bio je dva puta drugi i dva puta treći na turnirima koji su održani u Hrvatskoj i Sloveniji.
EMIR OMANOVIĆ (RK “BOSNA VISPAK” VISOKO) – Najbolji seniori
Emir Omanović je rođen 24. marta 1991. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Visokom, dok je diplomirao na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju na Univerzitetu u Travniku. Rukometom se bavi od svoje devete godine, a trenutno je član RK “Bosna Vispak” iz Visokog, za koju kroz sve kategorije nastupa ukupno 18,5 godina, dok je sezonu i pol igrao za druge klubove. Bio je sveukupno treći strijelac RK “Bosna Vispak” u prošloj sezoni, ali najbolji strijelac, koji je dijete kluba. Ukupno je postigao 107 pogodaka, što ga je svrstalo u 30 najboljih strijelaca Premijer lige BiH – u konkurenciji od 409 rukometaša, koji su igrali ligu prošle sezone. U prvom dijelu sezone 2019/20. postigao je 44 pogotka te je jedan od najboljih igrača tima kojeg sa klupe predvodi Senad Skopljak. Posebno ističe da mu je ogromna čast igrati za svoj matični klub i pred punom dvoranom KSC Mladost u Visokom te se nada da će sa visočkim klubom izboriti takmičenje u nekom od evropskih kupova.
Braća (Ibraahim, Mirsad i Nevzet) Sirćo žive legende BH sporta
Za bolje poznavaoce sporta u Bosni Hercegovina, braća Ibrahim, Mirsad i Nevzet Sirćo nisu nepoznanice. Radi onih mlađih, moramo podsjetiti da je Ibrahim bio golman i kapiten šampionske ekipe FK „Sarajevo“ i da je svojim bravuroznim odbarama oduševio i hladne Engleze priliko susreta sa Mančester Junajtedom u Londonu, da su Mirsad i Nevzet (kako ga Visočani zovu Čerko), bili deceniju i više perjanice, ne samo visočkog, nego i jugoslovenskog rukometa. Danas braća žive u istinskoj slozi, koja se rijetko viđa i susreće u Visokom. Vrlo zahvalni duhoviti sagovrnici. Duh im je još uvijek kao vrijeme kada su bili istinske zvijezde šesdestih godina prošlog vijeka. Sresti ih skupa, osim na porodičnom okupljanju svake nedelje zaista je rijetkost. Eto i nama se posrećilo. Kada je autor ovih redova predložio da napravimo jedan intervju sa sve trojicom, prihavtili su bez pogovora, pogotovo što veoma često posjećuju Portal „Reprezent“.
-Kada ste napravili prvi prilog o Piramidama, pa kasnije o Milama (mjestu krunisanja prvog Bosanskog kralja Tvrtka I Kororomanića i na kraju moram pomenuti i ostale priloge iz sporta i kulturne baštine, postao sam redovan čitalac. Posebno što sam zahvaljujući mojoj Selektorskoj poziciji poslije rata upoznao Ljutu Krajinu, koja je bila i ostala rasadnik rukometaša. Da sam u pravu potvrđuje i Muhamed Toromanović, bio je još jedan mali Dervišević, koji je nastupao za Čelik iz Zenice i Vogošću, ali ne znam što je s njim bilo, u dahu nam je rekao popularni „Čerko“ (Nevzet), pa nastavio: -U ratu sam upoznao rahm. dr. Irfana Ljubijankića i on me svojom blagošću koja je skrivala, čuveni Krajiški ters oduševio.
Mirsad je zajedno sa bratom Ibrahimom i uvijek prisutnim osmijehom na licu sluša najmlađeg od njih trojice i onako šeretski dodje: -Čerko je moj uvijek bio brzanac. Takav je i danas. Često se s njim ne slažem, ali ovog puta moram. Nisam bio te sreće da boravim na prostorima Unsko – Sanskog kantona, ali ću morati. Prije svega da mi Čerko ne solio pamet o Krajini i Krajišnicima… Svi smo se u glas nasmijali. Mirsad je nastavio: -Što se tiče rukometa, to je bio i ostao moj sport. Dao sam koliko sam mogao. Možda se moglo i više, ali životni putevi su me odveli u privredu i tu sam ostao do kraja, do penzije.
Ibrahim, na naše čuđenje, jer je djelovao daleko ozbiljnije od braće, pokazao drugu stranu svog bića… -Ma pusti ih Krajišniče. Oni u opće nisu pametni!
Upitah, začuđeno: Kako mislite! -Ma da su bili pametni znali bi da je mali gol, male pare. Veliki gol velike pare. Zato sam ja otišao u fudbal i nisam se pokajao. Bilo je to vrijeme kada se fudbal igrao za raju (publiku). Niko od nas nije pregovarao o premijama, transferima, jednostavno htjeli smo da pokažemo da smo bolji od ostalih. I na moju sreću to sam doživio pored, velikana, Partizana, Crvene Zvezde, Dinama, Hajduka. Biti prvak bivše nam države i to prvi iz BiH, je nešto posebno.
Danas braća Sirćo kao da padaju u zaborav lokalne zajednice ali i šire sportske javnosti. Znaju otići na druženja svoje genercije i to je sve. Jedan zaključak ili dogovor ostao je da se ralizuje na proljeće sva trojica zajedno samnom obići će Unsko – Sanski kanton, kako nam rekoše da se nadišu Krajiškog tersa.
